Pod cijenu da ispadnem glupa i neobrazovana (sto mislim da ustvari nisam, no dobro...), lijepo molim da mi netko objasni zasto su se za vrijeme građanskog rata u Americi sjevernjaci nazivali Jenkiji? Zasto ih se, uostalom, jos uvijek tako naziva?

Unaprijed hvala.

Sjedila sam jucer na Korzu i ispijala popodnevnu kavu...
Odjednom, dodir ruke na ramenu...
Okrenula sam se i ugledala poznato lice...

Jos uvijek je prekrasan...
I ima osmijeh koji navodi na grijeh...

Pricala sam Vam o Ivanu...?
Nisam?

Ivan je bio netko s kime sam jednom davnom provodila noci...
S Ivanom sam popila puno, previse vina...
Plesala na jednoj plazi pod mjesecinom...
Slusala «Fit»...
Tada je ispiercao obrvu, a ja stavila jos jednu tetovazu...
Ponekad smo se vozili bez cilja, daleko...
Do Zagreba, na koncert koji se odrzavao dva tjedna kasnije.
Gledali utrke motora...
Dugo razgovarali...

Bio mi je prijatelj...
S kojim sam se puno ljubila...
Kojem sam se cesto, nakon pijanih noci, zavlacila u narucje...

Nikada nisam zavoljela Ivana.
Voljela sam «Fit».
I plazu obasjanu mjesecinom.
Voljela sam razgovore.
Voljela sam vino i pijane noci.
Voljela sam mladost i strast...

Ivan je danas u braku.
Gradi kucu.
Vise nema probusenu obrvu.
Ne pije.

Ja jos uvijek imam svoje tetovaze i piercinge.
Pijem.
Lutam.
Trazim.
Puno se smijem.

Zagrlili smo se i poljubili...
Zagledali se jedno drugome u oci...
Na sekundu pronasli u njima trag nekog proslog vremena, a onda, vec iduceg trena okrenuli se i nastavili svatko sa svojim zivotom...

Danas bih mogla napisati najtuznije stihove...
Danas bih mogla napisati najsretnije stihove...
Sve bih danas mogla napisati...
Bez posebnog razloga.
Danas bih mogla biti i svetica i kurva...
Sve po potrebi.
Danas bih mogla voljeti.
I mrziti.
Ljubiti, varati, plakati, smijati se, moliti za oprost.
Mogla bih biti slaba.
Mogla bih svojom snagom rusiti planine.
Danas sam Snjeguljica i zla maceha.
Danas sam crna.
Mrtva.
Crvena.
Razbludna.
Bijela.
Nevina.
Zelena.
Toliko ziva.
Danas sam nostalgija okupana u buducnosti.
Danas mojim venama tece ledena vatra.
Danas sam dosada koja prica najzanimljivije price.
Danas volim cijeli svijet.
Ne volim danas nikog, osim sebe.

Danas je jedan najobicniji dan.
Danas ce, vec sutra, biti tek zaboravljeno jucer.

Ako nesto u zivotu mrzim onda su to ULTIMATUMI i UCJENE.
Ne pristajem na takav oblik ponasanja.
NIKAD I OD NIKOG.
Neslaganje u misljenjima, svađu i povisen ton mogu podnijeti, ali ucjenu NE MOGU i NECU.
I TOCKA!!!!!!

Razgovorom i kompromisom moze se postici puno toga, ali kada me netko stavi pred gotov cin gubim svaku zelju za diplomatskim dogovorom.
Mogu biti smirena, mogu obajsniti svoje ponasanje na normalan, ljudski nacin, ali kada s druge strane nailazim na bahato ponasanje koje mi samim tonom glasa postavlja uvjete, u mojoj glavi se događa erupcija i pred ocima se mraci.
U tom trenutku vise ne odgovaram za svoje postupke, a posebno za rijeci.
Zelis li nesto od mene, ponasaj se kao odrasla, zrela zena, a ne kao nedoraslo dijete.

NE POKUSAVAJ MI KONTROLIRATI ZIVOT. Nisi moja mama. Uostalom, ni ona to odavno ne cini.
NE DRZI MI MORALNE PRODIKE. Nisi moj svecenik. Uostalom, davno sam prestala vjerovati u Boga i odlaziti u Crkvu.
NE SMATRAJ SE PAMETNIJOM OD MENE. Jer draga moja, ti to NISI.
NE DAJI MI SAVJETE. Ne trebaju mi.
NE ISKALJAVAJ SVOJE NEZADOVOLJSTVO NA MENI. Za sve sto si u zivotu napravila SAMA si si kriva.

Ustvari, vrlo je jednostavno.

PUSTI ME DA ZIVIM I DA SAMA DONOSIM ODLUKE KOJE S TOBOM NEMAJU VEZE.
Volim te, cijeli zivot si mi prijateljica, bila sam uz tebe UVIJEK, cak i onda kada sam smatrala da nisi u pravu, ali bez obzira na sve, NE DOZVOLJAVAM TI da me kupujes ucjenama i stavljas pred zid.
Ako ti ovih par jednostavnih recenica nisu jasne i ako se ne mozes nositi samnom, mojim temperamentom, nacinom zivota i razmisljanjima, OKRENI SE I OTIĐI.

Godine prijateljstva nisu nesto zbog cega MORAMO zauvijek biti prijatelji i slagati se.
Prijateljstvo se temelji na uzajamnom postovanju, podrsci i ljubavi.
Ukoliko toga nestane postenije si je dati ruku i reci:

«Cut cemo se, jednom...»

Italija...
On i ja...
Masline...
Vino...
Prsut i sir...
Smokve...
Vinogradi...
Cempresi...
Trak jutarnjeg sunca na licu...
Suton...
Ruka u ruci...
Ples...
Smijeh...
Poljupci...
Miris ljeta i cvijeca...

Ljubav...
Sreca...
Mir...

Sve rijeci ne mogu dostojno opisati ljepotu novog zivota koji je zacet…
Zato se necu posebno ni truditi…
Samo cu malenoj bebici koja dolazi i njenim roditeljima pozeljeti srecu…

Dragi moji prijatelji, poklonjena vam je najveca radost koju covjek moze osjetiti i ja znam da vi u njoj iskreno uzivate…
Budite i dalje veliki ljudi, prenesite na svoje djetesce svu plemenitost, mudrost i toplinu koja vas prozima i ono ce biti najsretniji mali covjek na svijetu…


U dugom bijelom holu
Tek koraci su moji i sjena što me prati,
Al' duge su minute,
U svakoj od njih može po jedna vječnost stati...

Znam, ti se boriš,
Vidim ti lice u sretnom bolu...
Ljepotom žari
I sobom nosi sad radost novu...

Novi život se rađa i sretne pjesme mi naviru zvuci...
Novi život se rađa, a ključ života u tvojoj je ruci...
Što je, ljubavi moja, sva moja ljubav koju ja poklanjam tebi...
Sto je, ljubavi moja, prema toj sreći što pružas je meni...

U mislima ću svojim
U praznik nježnih riječi pretvorit' ovu večer
I bit ću pored tebe
U trenu kada život sa izvora poteče...

Svu ljubav svoju
Tebi sam dao dok srce diše,
A ti me učiš
Da ljubav znači još mnogo više...

Novi život se rađa i sretne pjesme mi naviru zvuci...
Novi život se rađa, a ključ života u tvojoj je ruci...
Što je, ljubavi moja, sva moja ljubav koju ja poklanjam tebi...
Što je, ljubavi moja, prema toj sreći što pružaš je meni...