Sjedila sam jucer na Korzu i ispijala popodnevnu kavu...
Odjednom, dodir ruke na ramenu...
Okrenula sam se i ugledala poznato lice...
Jos uvijek je prekrasan...
I ima osmijeh koji navodi na grijeh...
Pricala sam Vam o Ivanu...?
Nisam?
Ivan je bio netko s kime sam jednom davnom provodila noci...
S Ivanom sam popila puno, previse vina...
Plesala na jednoj plazi pod mjesecinom...
Slusala «Fit»...
Tada je ispiercao obrvu, a ja stavila jos jednu tetovazu...
Ponekad smo se vozili bez cilja, daleko...
Do Zagreba, na koncert koji se odrzavao dva tjedna kasnije.
Gledali utrke motora...
Dugo razgovarali...
Bio mi je prijatelj...
S kojim sam se puno ljubila...
Kojem sam se cesto, nakon pijanih noci, zavlacila u narucje...
Nikada nisam zavoljela Ivana.
Voljela sam «Fit».
I plazu obasjanu mjesecinom.
Voljela sam razgovore.
Voljela sam vino i pijane noci.
Voljela sam mladost i strast...
Ivan je danas u braku.
Gradi kucu.
Vise nema probusenu obrvu.
Ne pije.
Ja jos uvijek imam svoje tetovaze i piercinge.
Pijem.
Lutam.
Trazim.
Puno se smijem.
Zagrlili smo se i poljubili...
Zagledali se jedno drugome u oci...
Na sekundu pronasli u njima trag nekog proslog vremena, a onda, vec iduceg trena okrenuli se i nastavili svatko sa svojim zivotom...