|
Sjedila sam jucer na Korzu i ispijala popodnevnu kavu...
Odjednom, dodir ruke na ramenu...
Okrenula sam se i ugledala poznato lice...
Jos uvijek je prekrasan...
I ima osmijeh koji navodi na grijeh...
Pricala sam Vam o Ivanu...?
Nisam?
Ivan je bio netko s kime sam jednom davnom provodila noci...
S Ivanom sam popila puno, previse vina...
Plesala na jednoj plazi pod mjesecinom...
Slusala «Fit»...
Tada je ispiercao obrvu, a ja stavila jos jednu tetovazu...
Ponekad smo se vozili bez cilja, daleko...
Do Zagreba, na koncert koji se odrzavao dva tjedna kasnije.
Gledali utrke motora...
Dugo razgovarali...
Bio mi je prijatelj...
S kojim sam se puno ljubila...
Kojem sam se cesto, nakon pijanih noci, zavlacila u narucje...
Nikada nisam zavoljela Ivana.
Voljela sam «Fit».
I plazu obasjanu mjesecinom.
Voljela sam razgovore.
Voljela sam vino i pijane noci.
Voljela sam mladost i strast...
Ivan je danas u braku.
Gradi kucu.
Vise nema probusenu obrvu.
Ne pije.
Ja jos uvijek imam svoje tetovaze i piercinge.
Pijem.
Lutam.
Trazim.
Puno se smijem.
Zagrlili smo se i poljubili...
Zagledali se jedno drugome u oci...
Na sekundu pronasli u njima trag nekog proslog vremena, a onda, vec iduceg trena okrenuli se i nastavili svatko sa svojim zivotom...
Prosle su cetiri godine, samo su slike ostale,
ne znam kako, al' boje su nestale...
Nisam te dugo vidio, kazu da si se promijenila,
kosu pustila i nestala...
Zaboravit cu sve, sve sto bilo je,
kao da te nikad nisam volio...
Zaboravit cu sve, sve sto bilo je,
zadnji put usne sam ti ljubio...
|