Jednom davno imala sam prijatelja...
Bio je nesto stariji od mene i zvao me "Simpa Klinka"...
Volio je more...
Jedne srpanjske veceri sa barke smo gledali nebo...
On je pricao, ja sam slusala...
Na kraju mi je poklonio Zvijezdu...
Veliku, sjajnu, obavijenu crvenkastom maglicom...

Nocas su mi javili...
Nema ga vise...

Volio je more...
Tamo negdje daleko, na moru, je i ostao...

A ja...
Uvijek kada vidim "Svoju Zvijezdu" sjetit cu se te veceri, vina, barke i mora...


Jugo će, kažu oni što vide
Da ponovo krećem na put za nigdje
Jugo se sprema, valovi dižu
Pogledi njeni me više ne stižu...

Dalekim sad plovim morem
Zaboravljam naše zore
Ostaje mi samo more
I vjetar što tuče u lice i dušu...

Galebovi u daljini, more i ja u blizini
Prilazi mi, ja mu pričam
O ljubavi jednoj što bila je davno...

Okreće jugo, more već vrije
Bog je uz mene, strah me nije
Samo što dalje, druga obala zove
Mislim na sutra, ostavljam snove...

Rakovi, školjke i morske alge
I mnogo, mnogo kamenog cvijeća
Na grobu mome umjesto svijeća
Svjetleće ribe držat će stražu...

Obozavam hladne, kisne nedjelje…
Kada ma probudi meskoljenje Njegova tijela…
Poznati miris…
Poljubac u vrat…
A ja se pravim da spavam kako bih «uzicala» jos jedan…
I dobijem ga…
Pa jos jedan.. I jos…
I onda skuzi… I poskaklje me…
Okrenem se i zavucem dublje u Njegov zagrljaj,
a On mi pokloni jos jednu pusu u vrh nosa…

Obozavam skuhati kavu dok se On zaleti u ducan…
Da, opet mi je donio cokoladu…
«Ali tek poslije rucka»- kaze.
Nikada ta cokolada nije docekala rucak…
Skuziti da nam se ne kuha i naruciti veliku pizzu…
Pojesti ju na kaucu, iz kutije, dok gledamo film…
Na pola filma se poceti ljubiti…
Poslije premotati film jer ga nismo pogledali dalje od sredine…
Zadrijemati Mu na ramenu, zamotana u deku…
Dobiti jos tisucu i jedan poljubac…
I uzvratitit ih…

Obozavam te hladne, kisne, SUNCANE i TOPLE nedjelje…

Bye-bye!


2,02 g/kg.
Khm, khm, da.
6 mj., 2000 kn.
Psiho test.

U picku materinu!

Zbog sretnog djetinjstva punog smijeha…
Zbog svake procitane bajke prije spavanja…
Zbog svake rijeci kojom si mi pruzala podrsku…
Zbog nesebicnosti…
Zbog pozrtvovnosti…

Sto si imala razumijevanja za moje lude, mlade godine…
Sto si me ucila da je postenje najvaznije…
Sto si mi pokazala kako da se zauzmem za sebe i svoje stavove…
Sto si mi objasnila ljubav…
Sto si mi otkrila knjige…
Sto si moje poglede na zivot protkala liberalnoscu i tolerancijom…

Na najboljim kolacima na svijetu…
Na mirisu doma…
Na svakoj neprospavanoj noci dok sam bila beba…
Na svakoj skuhanoj salici caja kada sam bolesna…

Zato sto me volis bas ovakvu kakva jesam…
Zato sto si uvijek tu kada te trebam…
Zato sto si mi rodila najljepsu seku na svijetu…
Zato sto si nas odgojila s puno ljubavi i truda…
Zato sto mi jos uvijek tepas i ljubis me u kosu...

Mama, hvala Ti sto sam zbog Tebe izrasla u SEBE…

Sinoc, oko 7...
Vozim se kuci nakon divno provedenog poslijepodneva sa frendicom...
Njezina velika teras puna cvijeca, pivica, cakule, pljugica, umiranje od smijeha...
U autu se vrti neki CD kojeg mi je sprzio frend...
Ja jos lagano u dimu, gledam grad u prolazu...
Spustao se sumrak...
A ja sumrak volim najvise...
Sve poprimi neki drugi oblik, ostri rubovi kao da omeksaju, boje su divne- plava, ljubicasta, malo narancaste...
Miris babinjeg ljeta ulazio je kroz prozor...
Odjednom skuzim pjesmu... Lou Reed, "Perfect day"...

Znate li onaj trenutak kad osjetite da je sve, bas sad,
na ovom mjestu, u ovo vrijeme- SAVRSENO...?