Marketing
LAKU NOC, PRIJATELJU...
Jednom davno imala sam prijatelja...
Bio je nesto stariji od mene i zvao me "Simpa Klinka"...
Volio je more...
Jedne srpanjske veceri sa barke smo gledali nebo...
On je pricao, ja sam slusala...
Na kraju mi je poklonio Zvijezdu...
Veliku, sjajnu, obavijenu crvenkastom maglicom...
Nocas su mi javili...
Nema ga vise...
Volio je more...
Tamo negdje daleko, na moru, je i ostao...
A ja...
Uvijek kada vidim "Svoju Zvijezdu" sjetit cu se te veceri, vina, barke i mora...
Jugo će, kažu oni što vide
Da ponovo krećem na put za nigdje
Jugo se sprema, valovi dižu
Pogledi njeni me više ne stižu...
Dalekim sad plovim morem
Zaboravljam naše zore
Ostaje mi samo more
I vjetar što tuče u lice i dušu...
Galebovi u daljini, more i ja u blizini
Prilazi mi, ja mu pričam
O ljubavi jednoj što bila je davno...
Okreće jugo, more već vrije
Bog je uz mene, strah me nije
Samo što dalje, druga obala zove
Mislim na sutra, ostavljam snove...
Rakovi, školjke i morske alge
I mnogo, mnogo kamenog cvijeća
Na grobu mome umjesto svijeća
Svjetleće ribe držat će stražu...
Post je objavljen 30.09.2005. u 09:37 sati.