srijeda, 01.06.2005.

U RANU ZORU, NA TVOM BALKONU...

Napisala Zvoncica u 12:12

opis slike



Danas sam bas imala namjeru napisati neki "pametan" postic, ali gadno se sinoc napih, glava me rastura, zeludac ubija, okice mi se sklapaju, tako da to ostavljam za neka bolja vremena... Bila sam kod Marka... Obozavam njegov stari stan i veliki balkon... Bilo nam je lijepo... Poznato, toplo...

Lunjo, moj stari kofer opet mirise na sive ceste,
a tvoja soba na mandarine i przen kesten...
I toplo je tu, tu ispod tvog krova,
o, dobro je tu, u zamku iz snova...

Lunjo, sad cu ti reci i vise nikom i vise nikad:
Svatko je od nas ponekom slican, al' ti si unikat...
Procitas me, znam, od slova do slova,
precutis to, znam, k'o pametna sova...

Ti uvek znas najbolji nacin,
s tobom lako stizem na tron,
ti si ta nit, taj retki zacin
koji daje poseban ton...

Ti si mali carobnjak koji donosi spas,
a svi ti pajaci na pokretnoj traci nek zure bez nas...

Lunjo, ako me traze, ti slazi da sam odavno mrtva,
spusti roletne i navij sat na sredu, cetvrtak...
A napolju mraz i magla i zima,
a napolju mrak, al' ovde sve stima,
od kad tebe imam...

Ti uvek znas najlepse reci,
ti cak i cutis vise od svih...
Ti imas smeh koji sve leci,
ti od psovke nacinis stih...


Jubin....
Zvone

Komentari (6) || Isprintaj || #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker