Ljudi moji, uspjela sam!!! Prva slicica na mom blogu! Veliko, veliko hvala HELPovcima! :))))

Anyway, ova slika najbolje govori o mojoj danasnjoj situaciji na poslu, s obzirom na koju ce ovaj postic biti jako, jako kratak...

Dobro je, prezivjet cu, a onda pripreme za weekend pocinju. Ha! Ajde uzivajte mi svi i nemojte slucajno za vikend raditi, da ne zavrsite kao subjekt sa slike... ;))

Lav ya all,
Zvone

Lijepo molim sve vas pametne i kompjuterski osvjestena blogere za jedan savjet, tj. uputu. :)
Kako mogu staviti među linkove blogove svih vas koje citam? Ali tako da mi se odmah otvore kad kliknem na njih? He...
Pusa!
Zvone

Prijateljice

Azurno nebo, cekamo zoru,
pet, sest mladih golubica,
nasmijesena su im lica i poslije mnogo godina
u mome srcu draga slicica, zajedno smo
momke gledale, zajedno po rivi setale,
pravile se da smo vazne, da smo pametne
i snazne, sanjale smo zemlje daleke.

Hej ljepotice moje prijateljice,
gdje su nasi snovi ostali,
hej sve smo mi kao ptice selice,
svaka svome jugu odleti,
djevojcice zene postale,
neke su se već i udale,
a ja jos cekam azurne zore.

Ja jos zelim preplivati more,
ja jos sanjam zemlje daleke


Srecice moja, zelim ti najnajsretniji brak na svijetu... Da se puno volite, mazite, pazite i da mi uvijek budete sretni i veseli kao do sada...
I da se na piru svi dobro ubijemo! :))
Volim te puno...
Amen.

A svima vama koji se ne udajete velika pusa...
Zvone

Pocivao u miru na nekom boljem mjestu...

Zadnjih par dana stvarno nemam inspiracije za "ostavljanje duse" na papiru.
Događalo se puno interesantnih i lijepih stvari za vikend, ali ponekad kao da takvi trenutci gube na tezini i umanjuje se njihov znacaj ako o njima puno pricam ili pisem.
Hm, mozda je stvar u vremenu... Trulo je, u qrzzu, hladno za crknut'...
A ja sam ljetni tip i treba mi sunca, topline i plavog neba da bih bila potpuno ispunjena. Hocu ljeeeetoo!!!!! Zahtjevam!
Dosta je bilo vunenih majica, protestiram protiv kise, oblaka i sivila, ulazem veto na tenisice, duge hlace i carape.
Hocu preplanuli ten, suknjice, majicice u duginim bojama, japanke, sladoled, ljencarenje na plazi do kasnog sutona, picigin, zvjezdane veceri koje mirisu na biljke i more, zelim docekati zoru na obali, gubeci se u njegovom zagrljaju, umorna, snena, sa pjeskom u kosi...

Pusa...
Zvone

Gledam van, ludilo je dan,
al' to je normalno skroz,
jer je maj i smokve cide med,
u čaši topi se led,
tako brzo da to ne moš više pit'...

I tlaka mi se maknit, zbog tlaka u zraku,
Sunce pretvara mi mozak u žvaku,
pa san se zavalija,
totalno pasivan slušam Marley-a
i Attack koji je masivan...

Ništa mi neće ovi dan pokvarit,
nikakvi crnjaci i ružne stvari,
Ništa mi neće ovi dan pokvarit,
ni lupeži, barbari, ni glupi političari...

U carstvu hladovine,
ne zelin ni vidit novine,
ni muziku, ni sport,
dok motan novi...
Ne želin ni jedan suvišan podatak,
ne želin u mozgu spoj kratak...

Danas za ništa ne vridin,
danas odmaran,
to mi apsoštrumpfno odgovara,
da ležin i ne mičen se,
poput tovara...

Ništa mi neće ovi dan pokvarit,
nikakvi crnjaci i ružne stvari,
Ništa mi neće ovi dan pokvarit,
ni umišljene čunke, ni zli komentari,
ni generali, ni svjetski vladari...


Borna, sretan rođendan... :)))

Jedva cekam veceras... Jako cemo se napit', jako.... ;)))))

Pusa svima, ugodan weekend.

Zvone

Evo danas se odlucih malo pisati o moralu... O moralu, kvazi moralu, moralistima, procjenjivanju tuđeg morala i svim slicnim pojavama u ovom nasem nadasve MORALNOM drustu...
Palo mi je to na pamet jer sam procitala jedan strasno grub i vulgaran komentar na svoj prosli post (izbrisala sam ga cisto pristojnosti radi, jer rijeci kao da nisu izlazile iz usta pismene osobe koja je u stanju procitati ista, kamoli nesto i napisati)...
Anyway, istu tu osobu koja je u stanju u tri recenice naslagati vise psovki nego li i jedan prosjecni kocijas u nekoliko dana, izrazito smeta sto ja- redom- pusim travu, sevim se i volim svoje prijatelje. A najgore, najgore od svega je to sto se usuđujem o svemu tome otvoreno govoriti, tj. pisati.
I sta sad, popustiti pod pritiskom jednog prizemnog ljudskog bica i pretvoriti svoj blog u "nestocudoredno" ili lijepo nastaviti po svome i jednostavno se pomiriti sa cinjenicom da zivimo u drustvu koje osuđuje na temelju nekih pogresnih standarda.
Jer u danasnje vrijeme je ok ako nosis pistolj ili noz kad izlazis u lokalni klub, ni drzava ni okolina ne osuđuju muskarca koji tuce zenu i djecu, silovatelji slobodni secu ulicama, raznorazni ratni profiteri zive bolje od 99% pucanstva, polupismeni se zaposljavaju na mjesta direktora, kriminalci su na celu drazava, a ratovi se vode zbog par litara nafte, ali je strasno, jako strasno, cak neoprostivo ako si mlado, slobodoumno zensko bice koje uziva u zivotu i svemu sto on nudi...

Pogresno, prepogresno, pretuzno i prelicemjerno...

I zato dragi moji, ja nastavljam po svome...

Pusit cu travu i dalje jer me opusta, polupijana teturati svaki petak i subotu ulicama ovog naseg divnog i hvala Bogu jos uvijek koliko-toliko urbanog grada, slusati cu rock uz zuju (jer zuja je zakon!), tresti se po partyima uz elektroniku i exove, pred zoru u alkoholnim tremensima zavrsavati na cajki, obozavati Eda Maajku i TBF, hvaliti i cijeniti svoje prijatelje i najvise i najcesce od svega SHEVIT CU SE... Hocu, jer to obozavam... I tko mi sta moze...

POINT-

Uzivajmo svi u stvarima koje nas usrecuju a ne stete drugima, trudimo se biti otvorenog duha, otvorenih svjetonazora, iskreni u iskazivanju svojih zelja, potreba i stavova, bez stalnog tereta MORALA koji su nam drugi nametnuli, zivimo svoje zivote i ne sudimo drugima samo zato sto su drugaciji od nas samih- ne znaci da su nesretniji i losiji...

Dajmo pravo svima na slobodu izbora...

Kiss,
Zvoncica

IF YOU WANT ME TO,
I WILL BE THE ONE
THAT IS ALWAYS GOOD,
AND YOU'LL LOVE ME TOO,
BUT YOU'LL NEVER KNOW
WHAT I FEEL INSIDE,
THAT I'M REALLY BED,
LITTLE TROUBLE GIRL...