Evo danas se odlucih malo pisati o moralu... O moralu, kvazi moralu, moralistima, procjenjivanju tuđeg morala i svim slicnim pojavama u ovom nasem nadasve MORALNOM drustu...
Palo mi je to na pamet jer sam procitala jedan strasno grub i vulgaran komentar na svoj prosli post (izbrisala sam ga cisto pristojnosti radi, jer rijeci kao da nisu izlazile iz usta pismene osobe koja je u stanju procitati ista, kamoli nesto i napisati)...
Anyway, istu tu osobu koja je u stanju u tri recenice naslagati vise psovki nego li i jedan prosjecni kocijas u nekoliko dana, izrazito smeta sto ja- redom- pusim travu, sevim se i volim svoje prijatelje. A najgore, najgore od svega je to sto se usuđujem o svemu tome otvoreno govoriti, tj. pisati.
I sta sad, popustiti pod pritiskom jednog prizemnog ljudskog bica i pretvoriti svoj blog u "nestocudoredno" ili lijepo nastaviti po svome i jednostavno se pomiriti sa cinjenicom da zivimo u drustvu koje osuđuje na temelju nekih pogresnih standarda.
Jer u danasnje vrijeme je ok ako nosis pistolj ili noz kad izlazis u lokalni klub, ni drzava ni okolina ne osuđuju muskarca koji tuce zenu i djecu, silovatelji slobodni secu ulicama, raznorazni ratni profiteri zive bolje od 99% pucanstva, polupismeni se zaposljavaju na mjesta direktora, kriminalci su na celu drazava, a ratovi se vode zbog par litara nafte, ali je strasno, jako strasno, cak neoprostivo ako si mlado, slobodoumno zensko bice koje uziva u zivotu i svemu sto on nudi...

Pogresno, prepogresno, pretuzno i prelicemjerno...

I zato dragi moji, ja nastavljam po svome...

Pusit cu travu i dalje jer me opusta, polupijana teturati svaki petak i subotu ulicama ovog naseg divnog i hvala Bogu jos uvijek koliko-toliko urbanog grada, slusati cu rock uz zuju (jer zuja je zakon!), tresti se po partyima uz elektroniku i exove, pred zoru u alkoholnim tremensima zavrsavati na cajki, obozavati Eda Maajku i TBF, hvaliti i cijeniti svoje prijatelje i najvise i najcesce od svega SHEVIT CU SE... Hocu, jer to obozavam... I tko mi sta moze...

POINT-

Uzivajmo svi u stvarima koje nas usrecuju a ne stete drugima, trudimo se biti otvorenog duha, otvorenih svjetonazora, iskreni u iskazivanju svojih zelja, potreba i stavova, bez stalnog tereta MORALA koji su nam drugi nametnuli, zivimo svoje zivote i ne sudimo drugima samo zato sto su drugaciji od nas samih- ne znaci da su nesretniji i losiji...

Dajmo pravo svima na slobodu izbora...

Kiss,
Zvoncica