rijec_zivota
30.07.2008., srijeda
APOSTOL MIRA
 Zlatko Sudac (Rijeka, 24. siječnja 1971.), hrvatski katolički svećenik, karizmatik, poznat je po stigmama. Djetinjstvo je proveo u Vrbniku na otoku Krku. Osnovnu i srednju školu završio je u Krku, zatim je radio u Vrbniku kao strojarski tehničar. Uz rad upisao je teologiju u Rijeci. Studij teologije, dogmatike i prava završio je u Zagrebu, gdje je i diplomirao. Zaređen je za svećenika krčke biskupije, 29. lipnja 1998. godine. Postao je poznat nakon stigmi na čelu i na još nekim mjestima. Potvrđena je vjerostojnost stigmi [nedostaje referenca]. Održava seminare duhovne obnove u mjestu Ćunski na Malom Lošinju, ponekad i u inozemstvu. Hobi mu je slikanje religijskih motiva. Interview s Vlč. Zlatkom Sudcem za Hrvatski katolički radio - Glas hrvatske župe sv. Jeronima - Chicago (Veljača 2001.) UVOD S vremena na vrijeme ovu staru hrvatsku župu u centru Chicaga posjete ljudi koji ostave snažne pečate na vjeri, životu i svagdašnjici naših ljudi. Tako upravo bijaše kada Župu posjeti vlč. Zlatko Sudac, svećenik, karizmatik, stigmatist i iscijelitelj koji je iz Domovine došao održati trodevni seminar (6. 7. i 8. listopada 1999.). Duhovna karizma ovog zanimljivog, mladog (30 god.) svećenika nastavila se tako širiti i među hrvatskim i američkim vjernicima na ovim prostorima. Vlč. Sudac je predvodio trodnevni seminar koji je podijeljen po dijelovima zahvaćajući sudionike sve dublje i dublje u samu bit njihove osobnosti, vjere i opredjeljenja. Razmatranja koja je on predvodio temelje se na razumijevanju ljubavi i zapreka za ljubav; navezanosti, želje, pohlepe i razne uvjetovanosti, te kako se čovjek može toga osloboditi te postići uvid u sebe, postići ljubav. Njegova razmatranja oslobađala su ljude, te dovodila do spoznaje da je za pronalaženje Istine potrebno Srce koje je lišeno svake uvjetovanosti, svake sebičnosti, srce koje nema što zaštiti i ne teži ni za čim, te je zbog toga neustrašivo i slobodno. Seminar je dakle bitno bio određen nakanom da se dublje zaviri u tajnu ljubavi. Vlč. Sudac je uz razmatranja imao i molitvu, klanjanje pred Presvetim, slavljenje Euharistije, predanje života i polaganje ruku. Posebice je bilo dirljivo slavlje svete Mise za bolesnike, te molitve za darove Duha. Sudac je na kraju seminara pozvao sudionike i ostale pohoditelje da otvoreno svjedoče o svom ozdravljenju, bilo osobno, bilo liječničkim potvrdama, jer time pružaju autentičnu podršku njegovu radu i bude nadu u onima koji su je izgubili. Tom je prilikom i objasnio kako mu prilikom zajedničke molitve spontano dolaze misli o bolestima pojedinih pacijenata koje, kako tvrdi, Bog trenutno liječi. Ova iscjeljenja on slikovito tumači kao da Bog silazi u čovjekovo srce i tako ga ozdravljuje. U pogledu fenomena koji se vezuju uza nj, treba spomenuti da je u povijesti kršćanstva i Katoličke Crkve zabilježen velik broj nadnaravnih pojava poput levitacije ili lebdenja u prostoru, telekineze ili nefizičkog pomicanja predmeta, telepatije ili misaonog komuniciranja, zatim iscjeljivanja slijepih, gluhonijemih, gubavih, molitvom i polaganjem ruku. Glede crkvenog učenja, poznato je da Crkva pozorno prati takve pojave i svoj sud donosi nakon dugog i strpljivog razmatranja. U slučaju svećenika Sudca već su obavljene temeljite pretrage u rimskoj klinici Gemelli, koje su pokazale da je riječ o psihofizički zdravoj i stabilnoj osobi, a da je stigma u obliku križa na njegovu čelu rezultat zaista natprirodne pojave, neobjašnjive prirodnim zakonima dostupnim suvremenoj znanosti. U svakom slučaju, njegov boravak u Župi sv. Jeronima bio je uistinu iscijeliteljski, obnoviteljski i dar Duha. Prenapučena Crkva, gužve na Princeton Aveniji, ostanak u Crkvi do poslije ponoći te iskrena zainteresiranost ljudi za dublje upoznavanje Boga Isusa Krista, dokazuje kako je ovaj izvanredni događaj i taj izvanredni čovjek bio uistinu dar. Nakon dvije godine, vlč. Zlatko Sudac je održao još jedan seminar u ovoj Župi, u veljači 2001, te slavio nedjeljnu sv. Misu. Seminar je bio jako dobro posjećen. Njegov govor o Kristu, Ljubavi, obitelji, sakramentima, svećeništvu, bolesti, Zlu, itd. ostavio je na slušateljima trajni usklik radosti. Govor o sakramentima, posebice o braku i svećeništvu bio je iznad svega jako nadahnut te mnogima natjerao suze na oči, osvježio sjećanja, te povratio snagu. Osim ove hrvatske župe, on je održao seminar u organizaciji “Medjugorje Magazina” u južnom predjelu Chicaga, u dvorani koja je primila više od dvije tisuće ljudi. Potražnja je bila jako velika a zbog ograničenosti prostora tisuće ljudi su morale ostati uskraćene ovog predivnog događaja. Organizacija je bila vrlo uspješna, od prijenosa na velikom televizijskom ekranu do pozornosti slušatelja koja je graničila s mističnim iskustvom. Vlč. Zlatko je govorio jednostavnim, a velikim riječima. Njegove teme govora doticale su sve uzraste, sve nazočne, sve znatiželjne koji postadoše vjernici i sve one kojima je život dobio novi smisao. Posebice je bio zamjetan veliki broj mladih koji su došli na seminare, a koji nakon seminara traže susrete, molitvu, klanjanje, produžetak iskustva koji ih je dotakao. Nazočna bijaše Amerika u malom. Tako ljudi stigoše iz Californije, Floride, New Yorka, New Jerseya, Kansasa, Ohioa, Wisconsina, Michigana, te čak iz Kanade, Filipina i Australije. Ljudi svih rasa, nacija i jezika našli su se okupljeni snagom Kristove poruke koja vrijedi za sve i dotiče sve. Lijepi broj svećenika također je sudjelovao na seminarima. Sve ove seminare na engleski jezik divno je prevodila gospođica Ana Vučić. U vrijeme ovog boravka, s njim smo imali interview za Hrvatski katolički radio “Glas hrvatske župe sv. Jeronima”. Ovdje donosimo taj razgovor iz veljače 2001. Fra Jozo Grbeš: Štovani slušatelji, radostan sam da jutros ove subote u našem studiju, našeg hrvatskog katoličkog radija Glasa hrvatske Župe svetog Jeronima iz Chicaga, mogu pozdraviti velečasnog Sudca iz domovine. Velečasni Zlatko, dobro došli. Vlč. Zlatko Sudac: Još bolje vas našao. Hvaljen Isus i Marija i srdačan pozdrav svima. Fra Grbeš: Hvala lijepa. Evo, odmah na početku našeg razgovora, kaži nam nešto o sebi. Ja znam da ljudi znaju puno, znaju dosta, možda znaju jako malo… Čuli su, vidjeli su te ovdje kod nas. Evo, kaži nam nešto o sebi. Zlatko Sudac: Pa, moje je ime Zlatko Sudac. Star sam točno 30 godina, rođen sam 24. 1. 1971. godine. Svećenik sam krčke biskupije, rođen sam u Rijeci, a moji roditelji žive, i jedno vrijeme sam živio i ja, u Vrbniku. Doživljavam to malo mjesto kao svoju rodnu župu. Moja biskupija je relativno mala, sastoji se od 4 otoka. Školovanje sam završio u Krku, zatim nastavio rad u Vrbniku kao strojarski tehničar, a onda sam uz rad upisao teologiju u Rijeci, filozofiju i psihologiju, krenuo za svećenika. To je bio jedan prijelomni trenutak u mome životu i studij teologije, dogmatike i prava završio sam u Zagrebu, gdje sam i diplomirao. Svećenik sam evo već skoro punu treću godinu. Poziv Isusa Krista u moj život bio je jedan od najjačih zahvata. Nije to došlo preko noći. Uz dugo razmišljanja i molitve jednostavno sam prekinuo sa starim životom i krenuo da se odazovem tom porivu u svom srcu. Moja silna potreba za traženjem istine, za ljubavlju, za slobodom, sve sam to našao objedinjeno u jednoj osobi, u osobi Isusa Krista. Ne bih svoj život mijenjao ni za jedan drugi. I što se više čovjek stapa s Bogom, to više postaje sličniji Bogu i tu vidim svu snagu i svu puninu svećeništva i ljudskog života općenito. Sada radim i živim na Malom Lošinju, to je jedan otok, u malom mjestu Ćunskom, gdje imamo kuću za duhovne obnove naše krčke biskupije. Intenzivno radim s ljudima, sa grupama, sa mladima, sa mladima koji su u drozi, sa bračnim parovima, sa molitvenim zajednicama, raznim skupinama ljudi iz raznih župa naše biskupije. Održavam seminare uz dopuštenje svoga oca biskupa. Učio sam jezike, tako da sam i bio ovdje u Chicagu na učenju engleskog jezika. Tako sam isto učio i talijanski jezik u Italiji i boravio sam tamo 3 puta, u 3 navrata po jedno mjesec i pol, dva. Stigmata Fenomeni koji su se dogodili u mom životu su jednostavno moje svećeništvo i moj put usmjerili ka nečemu što će samo dragi Bog pokazati jednog dana. To je napravilo skroz jedan drugačiji pogled na moj život i na moje svećeništvo. Križ je došao neposredno nakon beatifikacije Padra Pija. Fra Grbeš: To je bilo kada? Zlatko Sudac: To je bilo u 5. mjesecu 1999., kada sam ja još bio kapelan u Novalji. A stigme sam dobio prošle godine na blagdan sv. Franje u Lugano di Cuomo, u Lombardiji, u Italiji. Velečasni Zlatko Sudac Fra Grbeš: Pa mnogi ljudi će vjerojatno misliti da je to Fatheru Sudcu došlo odjednom, da se to dogodilo ovako ili onako. To je posljedica jednog života, jednog zajedništva s Bogom. Kako bi to opisao? Zlatko Sudac: Isus Krist je dao najljepšu usporedbu koju je mogao dati, a to je da je on trs, a da smo mi loze. A loza i trs su jedna te ista biljka. A što je više mladica, tj. loza na trsu spojena sa trsom, to će bolje kroz nju teći sokovi, životni sokovi toga trsa. Grožđe ne raste na trsu, nego na mladicama. Dak |
