rijec_zivota
10.07.2007., utorak
 Cudesna je molitva krunice Krunica je jedan od sigurnih čovjekovih pratitelja kroz život. Nema sloja ljudi koji se nije hvatao krunice kao pomoći i uporišta. I oni najprezreniji, u tamnicama i koncentracijskim logorima, osuđenici na smrt, pa i najgenijalniji umnici. O jednome uzniku u koncentracijskome logoru pripovijeda se da je od gladi preminuo. Poslali mu doma supruzi ono što je ostalo iza njega u logoru. Kad je žena pretresla džepove, pronašla je od tkanine vrpcu s mnogo čvorova, uzlova, načinjenih od komadića platna. Iza deset malih čvorova slijedio bi dvostruki čvor, i to se ponavljalo pet puta. Bijaše to krunica, jedini pratitelj u uzničkim danima toga mučenika i svjedoka vjere, bijaše to jedini suputnik, koji je svoga molitelja iz pakla logora uveo u vječnost raja. U Vatikanskome muzeju može se vidjeti krunica što ju je neki ratni zarobljenik oblikovao za boravka u logoru od najvrjednije tvari koju je u logoru imao, naime, od mrvica kruha. Znamo za svetopisamsku riječ kako čovjek ne živi samo od kruha. Živi od Božje riječi. A ta krunica oblikovana od mrvica bijaše pratitelj onoga koji je otkidao od svojih usta u tome trenutku najdragocjenije, naime kruh, te napravio krunicu koja ga je čuvala od zdvojnosti i očaja te pomagala u teškim uzničkim danima. Čudesna je molitva krunice, čudesna u svojoj jednostavnosti, dubini, ali i spasonosnosti i učinkovitosti. Riječ ‘krunica’ umanjenica je riječi ‘kruna’. Krunica je mala kruna. Latinski ‘rosarium’ - hrvatski ‘ružarij’ jest ‘vijenac ruža’ što ga stavljamo oko Marijine glave. Vijenac kojim krunimo nju, stavljajući pred nju i moleći pedeset Zdravomarija, puštajući da nam preko prstiju klizi pedeset ‘bisera’, ‘zrna’ u nizu, na čijemu početku, ali i kraju, imamo križ. Križ kao životnu knjigu nije moguće nikada do kraja iščitati. Križajući se i držeći križ među prstima molimo Vjerovanje. Na križ se nadovezuju tri zrnca, molitva za vjeru, nadu i ljubav, tj. sav naš životni nauk i životna praksa. Molimo za tri božanske krjeposti sjećajući se Pavlovih riječi o vjeri, nadi i ljubavi, gdje je ljubav najveća i ona zauvijek ostaje. Sve druge zapovijedi ovise o ljubavi: Ljubiti Gospodina Boga cijelim svojim bićem, a bližnjega kao sebe samoga. |
