Ratnik svjetlosti
01.12.2005., četvrtak
OSTVARIVANJE SNOVA
|
”Ratnik zna da cilj ne opravdava sredstvo. Zato sto u stvari ne postoje ciljevi; postoje samo sredstva. Zivot nas nosi od nepoznatog k nepoznatom. Svaki je trenutak obiljezen tom zanosnom tajnom- Ratnik ne zna odakle je dosao, niti kamo ide. Ali nije ovdje slucajno. I raduju ga usputna iznenadenja, ocaravaju novootkriveni krajolici. Cesto osjeti i strah, no to je za Ratnika prirodno. Kad bi mislio iskljucivo na cilj, smetnuo bi s uma znamenje na putu. Ako se usredotoci na samo jedno pitanje, izgubiti ce odgovore koji su mu na dohvat ruke. Zato se ratnik zna prepustiti.” Paulo Coelho  Ponekad si postavim pitanje sta mi je sve ovo trebalo, misleci pritom na cilj, a ne na sam put do cilja. Ali, ja sam samo jedan od milijun ljudi koji si s vremenom na vrijeme postavi to pitanje zbog iluzije da nisam ostvario zeljeni cilj. Pogledate li nekada u zvjezdano nebo? Ja da. Cesto. Gledam uvijek iznova poznate zvijezde ili planete, i kao da iscekujem nesto novo, neki novi dogadaj, neko novo saznanje... Mozda se samo divim postojanosti beskrajne rasprostranjenosti sveopce materije od koje je sastavljen cijeli svemir, ukljucujuci svaki atom moje ili vase postojanosti... Mozda iscekujem “pad zvijezde” i priliku za ostvarivanje nove zelje. Tako su me ucili… U proslosti svemir je od mene dobivao svakojake narudzbe. Kratko svjetleci repici na nocnom nebu bili su posveceni neodlasku mame na roditeljski sastanak, zelji da me curica iz 3C pogleda na velikom odmoru, zeljeznim “engejcima”, novim tenisicama sa Ponte Rosa, zelji da dam bar jedan gol na satu tjelesnog posto sam bio tudum u svakom sportu koji ima veze sa loptom,...da dobijem cetvorku iz zemljopisa ili da se bar jednom u zivotu poljubim u usta... Bez obzira sto sam shvatio da svjetleci meteoriti nemaju veze sa mnom i mojim zeljama i da ce se kamena ili ledena masa istopiti pri ulazu u atmosferu htio to ja ili ne, ipak se svaki put iznova razveselim- nasmijem i opet iznova zazelim samo jedno- biti sretan! Ono sto me najcesce potakne na pisanje je otkrice. Otkrice ljubavi i istine. Otkrice nove potvrde o postojanju andjela. Puno vremena je proslo od mog zadnjeg pisanja. Mnogo novih ljudi je dotaknulo nas put. Prijateljstva su se produbila, a ljubav nam je stalni pratioc. Jedno od novih otkrica je i saznanje da u Hrvatskoj Ambasadi u Haagu mjesto Konzula drzi divna osoba! Osoba koja nam je ponudila pomoc. Osoba koja je urgirala i radi koje se stvari drukcije odvijaju. Saznanje da je Hrvatski Konzul andjeo jest i vise nego odgovor zvijezda. Saznanje da nismo sami, vec da smo dio svega postojeceg jest vise nego odgovor zvijezda. Saznanje da je bitan put k cilju, a da je konacni cilj dozivjeti i okusiti ljubav, istinu, zivot i jedinstvo sa svime sto postoji jest vise nego odgovor zvijezda. Nastavimo zeljeti, jer zelje se ostvaruju... Pricate li ponekad sa zvijezdama? Ja da! Sunchi blogeri gdje god bili! |