Sjećam se da sam još kao dječak od nekih 6-7 godina išao
s djedom na ribolov.Djed bi svezao 3-4 štapa od lijeske,
za štangu na njegovom biciklu tipa ''herculles'',u platnenu torbu
stavio bi četvrt kruha,komad slanine,ili jegera,na paktreger
iza sica u drugu torbu,stavio bi mamce,a mene bi posjeo
ispred sebe na štangi koja je sad bila debela kao noga.
Bilo mi je lijepo i udobno.Do najbliže grabe, gdje je on odlazio
pecati,bilo je oko pola sata i tada bih djed pričao o svojim
doživljajima,dok je on bio mlad,a svaka priča završavala
je nekom poukom.Jednom zgodom pričao mi je o krivolovu,
ili kako bi on to rekao, bil sam rapšicer...i kako je pucao
za nekim zecom, pa kako su pucanj čuli žandari,ili ih je
netko obavijestio, pa kako su došli k njemu doma i tražili pušku...
Naravno da je lagao, i da je pušku sakrio,ali svejedno je dobio
od žandara šamar,od kojeg mu je cijeli dan bridio obraz.


Bio je to žandar,neki Nikola, i kojeg su se manje-više
svi plašili u tom dijelu Hrvatskog Zagorja...svi osim mog djeda.
Jedne noći čuo ga je gdje pijan pjeva u seoskoj birtiji,i odlučio mu se
osvetiti za onaj šamar.Dugo je stajao u mraku, gledajući kroz
prozor,i čekajući kad će Nikola izaći.U ruci je imao batinu
dugu oko metar.Kad je vidio da se žandar diže i da misli izaći,
djed se povukao malo dalje niz cestu u jedan grm, i čekao.
Žandar je teturajući došao do tog grma, djed ga je propustio,
onda polako došao iza njega. Naslonio mu je batinu na leđa,
i dubokim glasom rekao mu je...ne mrdaj,pucat ću...
Žandar je stao, digao ruke u zrak,i plačljivim glasom ga molio
da ga ne ubije, da ima ženu i djecu,da mu je i stari otac na grbači...
Djed mu je tada naredio da klekne, i da se ni slučajno ne okreće.
Kad je Nikola kleknuo, djed mu je naredio da skine pušku s ramena.
Nikola je skinuo,i spustio je kraj sebe.Djed mu je potom naredio
da klečeći krene naprijed i da pjeva neku pjesmu...
Žandar je to naravno i napravio.Od straha je pjevao i na koljenima
išao naprijed, a djed je uzeo njegovu pušku i u tišini otišao na drugu
stranu, od žandara. Poslije se čulo da je žandara napala cijela grupa
do zuba naoružanih lopova,pljačkaša,i probisvjeta, da su mu poslije
herojske borbe,i strašnog otpora uspjeli jedino oteti pušku iz ruke,i
pobjeći,ali je on ipak uspio nekolicini razbojnika golim šakama porazbijati
noseve.Pouka priče je bila da je Nikola bio premješten nekamo drugdje
u službu, da je najvjerojatnije pušku morao platiti iz svoga džepa,a da je
moj djed sada imao dvije puške za krivolov, i da je počeo voditi sa sobom
svog brata...isto rapšicera...drugi puta ću vam ispričati kako je djed
zarobio četiri partizana....
Ove je godine 20-a kako je umro, ali u mojim mislima i sjećanjima neće nikad...