molim,barem priznajte da je bilo lijepo...dok je trajalo...


nije se mnogo pričalo o svakodnevnim stvarima,
brigama, problemima, pričalo se o utakmicama...


Kad smo grizli nokte za vrijeme tekme sa Austrijom,
kad smo bili izvan sebe od sreće dok smo prašili Švabe,
kad je druga ekipa Biličevih Boysa održala lekciju
Poljacima...kako smo samo strepili od Turaka, eksplodirali
kad je Klasnić zabio,a pola sata kasnije tugovali...


A sad se opet vračamo starim problemima, navikama,
traženju načina da odemo na Jadran plavi...


I ponovno neće biti važno što ćemo kartice provući
i tamo gdje nebi baš i smjeli, što ćemo pune tri sekunde
razmišljati o tome ići na more ili ne...
Kad dođemo na najljepše more na svijetu, i vidimo sva
prirodna bogatstva i ljepote, zaboravit ćemo sve...


Šalu na stranu, ipak pripazite nije baš sve lijepo, ima
i ružnih stvari...od (ježeve) igle do škorpiona...


Ma da ne duljim, krećem u opsežnije radove, oko kuće
pa me ne bude neko vrijeme. Navečer umoran bacit ću tek poneki
pogled i ostaviti po koji komentar ali samo mojim upecanima...
Neka vam bude a što nego BISTRO...