Ne mogu prešutjeti.
Pun mi je kufer lažne moralnosti, i lažnih vrijednosti.
Neka ide k vragu onaj tko je maknuo sise i šaku dlaka
sa tv ekrana.Tko je maknuo fini slinavi poljubac
dvoje mladih ljudi sa tv ekrana. Tko je maknuo nježne
dodire, tople poglede dvoje zaljubljenih...
Tko je izbacio suze nesretnih djevojaka nad pismima
ili slikama svojih ljubavi...
Neka ide k vragu onaj koji je stavio filmove iz kojih
djeca mogu naučiti sve o drogama, i alkoholu.
Neka ide k vragu onaj koji je je odlučio da filmovi
sa gomilom ubijenih, osakačenih, obezglavljenih
tijela budu u terminima kad djeca još ne odu u krevet.
Neka ide k vragu onaj koji je odlučio da je primjerenije
vidjeti ubod iglom,nego ubod kurcem.
Onaj tko je odlučio da je bolje vidjeti momka i djevojku
drogirane, pijane u nekom smrdljivom WC-u, na nekoj
zabačenoj benzinskoj pumpi, nego dvoje mladih kako se
krišom pogledavaju u nekoj crkvi za vrijeme jutarnje mise.
Povod o ovom pisanju nije potrebno tražiti.
Dovoljno je pogledati dnevnik, otvoriti novine,uključiti
internet. I sa svih strana ćete vidjeti stradanje djece.
Stradanje onih koje je društvo odbacilo.Kojima je reklo
imate dvije mogučnosti.Biti na vrhu ili na dnu...izaberite...
Više o ovom bjesu,pročitajte kod Skaska-e
Strašno je ovo što se zadnjih dana dešava u lijepoj
nam našoj...prestrašno...djeca umiru, djeca stradavaju...
oduzimaju si živote, već u osnovnim školama...
Ne rade to više sakrivajući se, naprotiv, sad to rade javno...
To je dovoljan signal da nešto ne štima, da nije kako bi
trebalo biti. Socijalni radnici, službe za rad sa djecom,
dječji javni pravobranitelji,pedijatri, psiholozi, podignite
guzice iz svojih fotelja,učinite nešto, za to ste plaćeni.
Puno,i previše, i to novcima roditelja upravo onih koji
se uništavaju, koji se ubijaju...koji stradavaju...
Ovo je moj prvi post bez slika...kategorija život...
Bistro vam bilo....