Što se može pametno raditi po ovakvome vremenu?
Ništa. To bi bio najbolji odgovor, ali nemoguće je raditi – ništa.
Samim tim što si živ,nešto radiš. Dišeš. A to je veliki posao.
Jer onaj tko to ne radi, taj nije više s nama, i taj ne radi ništa.

Pa recimo da ovaj majstor radi. A o učinku ne treba pričati.
Krajnji rezultat bio bi isti. Auto bi bio možda manje mokar,
Ali i jednako zaprljan. U opasnosti je jedino njegovo zdravlje.
Psihičko. Jer ne bi normalan…
Dobro pustimo to. Okrenimo se televiziji.
Ovih dana sa svih programa vrište reklame o sjajnim filmovima
koje će njihova tv-kuća prikazivati. Da nisam gledao prije,
odnosno da se ne radi o reprizi reprize, možda bih i povjerovao…

Počela je škola, i ne znam za koju su populaciju namijenili te filmove.
Likovi su blaga jeza, i tihi horor. Vodonoša, Rambo 123456789…
Na RTL-u nas bombardiraju srpskim filmovima, na Z1 pretpotopnim,
Na državnoj televiziji sapunicama, repriziranima…
Barem da ima sporta. Međutim, osim reprezentativaca, i njihovih
uspjeha kao zabavljača, u klubovima, nema ništa bolje.
Prijenosi sa atletskih borilišta su tako nekako komercijalizirani,
pa imam osjećaj iako vidim sve događaje, nabacane, režirane, montirane,
sasječene, da se sve želi nekako umjetno učiniti većim nego što to doista i je.
Nema više onih trenutaka kad gledaocu zastaje dah, kad očekuje
Hoće li sportaš ili sportašica preskočiti, pretrčati, preletjeti letvicu,
Ili porušiti čunjeve…

Ili kad se sportaš priprema na podvig, kada razgovara sam sa sobom,
kad zatvorenih očiju u mislima prelazi najidealniju putanju,
kad pljeskanjem traži pomoć publike, kad odradi sve i bude
nagrađen gromoglasnim pljeskom, ili ako ne uspije, kada ga
isprati kolektivni huk, razočarane publike.

A ja osobno imam svoje meditacije. Kad već nema ništa na tv-u,
Imam ja svoj ribolov. Svoje udice, štapove, plovke,
u mislima prelazim sva poznata mjesta. Sad je kraj ljeta,
voda se malčice ohladila, i sad se treba preorijentirati na lov drugih vrsta
riba. Hehehe nije ono što su neki pomislili…

Nego prestaje se s lovom šarana, amura, babuške, linjaka, i karasa,
A počinje se loviti štuka, som, smuđ, grgeč.
I treba pripremiti štapove za tu vrstu ribolova. Jači štapovi,
Jači flaks, veća pera…i tako dalje. Sutra idem nekuda, ali sad još
Ne znam kamo. Kad se čujem s dečkima, onda ćemo odlučiti.
Ovu nevjerojatnu sliku iz San Diego-a sam stavio zbog
Koki.
Kako mi se ne javlja na mail,
a obećao sam joj poslati, jer smo o toj fotografiji razgovarali.

Dragi moji sve dobro za vikend, i…
……………..BISTRO ……….vam bilo…