Jučer nisam pisao.
Bio sam na Siromaji.Nisam išao pecat.
Bio mi je potreban mir. Šetnja uz jezero.
Ja i Ben.Htio sam pogledati malo,ima li još
naših labudova.Nisam vidio ni jednog.
Ali sam susreo,poprilično poznanika,ribiča.
Kako Siromajom gospodari Udruga Veterana,
ribiči su uglavnom ljudi koji su bili u ratu.
I htio-nehtio priće uglavnom odu u tom smjeru.
U rat. Kolika je ogorčenost,veterana,ljudi koji
su bili spremni dati sve za Hrvatsku,to svi znamo.
Ali me fascinirala jedna druga stvar.
A to je spremnost,tih istih razočaranih ljudi
ići ponovo, ako zatreba u rat.
Motivi više nisu isti.
Nema više onih neprijatelja,one bande,onih
spodoba,koje su htjele našu zemlju.
Sad bi se išlo protiv naše bande,naših ološa.
Onih koji su popljačkali,uništili Lijepu našu
bez ispaljenog metka.Zlatnim nalivperima.
Potpisima.
Protiv onih koji sjede u Saboru,dižu ruke za
zakone protiv čovjeka,protiv njegovog dostojanstva.
Protiv onih koji imaju duševne boli,jer ih je netko
nazvao lažovima,licemjerima,guzičarima,foteljašima...
Protiv onih koji ručaju za 6 kuna,piju vinjake,i viskije
po 3 kune,koji imaju svoje vozače da ih onako site
i zadovoljne odvezu u njihove vile ili vikendice.
A kaj bi bilo da nas opet netko napadne? Upitam
onak čisto iz fore...
Kaj,kaj bi bilo? Pa jasno da bi opet išli ginut.
Opet bi stali u obranu Lijepe nam naše.
Pa nemremo svi ginut,i tuči se,netko mora
voditi brigu i o Državi.A tko?
Ma bilo tko,vele,samo ne ovi koji sad vode.
A tko onda, ponovo upitam.
Generali nemreju,jebi ga rat je oni vode vojsku,
ovi sadašnji vam ne pašu,tko onda? Karla Delponte?
Genscher? Margaret Tacher? Tko?
Vidite dečki kak to nije jednostavno.Ak bi pokokali
ove naše,onda bi tek bili u kurcu.
Tišina.Vidim im po oćima da gruntaju.
Franc odi u kurac,kaj si opće došel.
Ili izvadi štape,ili odi doma sa tim svojim cuckom.
Samo si nas razjebal.Tak nam je bilo ljepo dok
ti nisi došel.
Idem,idem...ajde dečki Bok....
E...da...Mesić.On bu Vas vodil....

Franc pizda ti materina......