Ribafishov ultimativni test ćevapa u somunu br. 37: Urban Grill Sarajevo
37. Urban Grill Sarajevo
Zagreb, Zagrebačka Avenija 104, na platou kod naselja Antunović (benzinska, hotel, kazino) na zapadnom ulazu u grad
Uploaded with ImageShack.us
Cijena: Ćevapi 22 kune, 6 kuna kajmak (
Ćevapi oblik: Deset sićanih, malo sasušenih, oker smeđih
Ćevapi okus: Zgodni, ukusni, ali ne pretjerano impozantni
Luk količina, okus: Mižerija od količine, fin vlažan, kosan, i bez miligrama ljutine
Lepinja: Apsolutno fantastična, broj jedan među sarajevskim franšizama
Opći dojam: Jako puno ljudi me uputilo u Urban Grill, ali kad sam konačno krenuo na rub grada, lokal je bio zatvoren jer se navodno od masti zaštopao dimnjak pa je sve izgorilo. Nikad nisam provjerio tračeve, ali nisam ni dugo vremena navratio. Sve do jučer, kad mi se guza udobno naslonila na prozračnu, iako klaustrofobnu terasu među par zgrada.
Pristojan, ali neću-ti-ništa-reći-ako-me striktno-ne-pitaš konobar, jedan od četvorice koji ordiniraju, brzo i kulturno donosi sve naručeno, i krećem s klopanjem uz nalukavanje zgodnih teta iz fitness salona preko puta ćevabdžinice – mora da im je teško hopsat uz ove mirise. Jer mirisa, za razliku od Jazz Ba Grilla – ovdje ima! Escajg i atmosfera nisu na nivou iz Varšavske ulice, ali ih ćevapi okusom tuku za punu ocjenu.
I dalje to nije ništa epohalno, ali ima neki smisao. Kao da završite sa sestrama Williams sami u sobi nakon tuluma, ali se probudite kraj Venus. Mala količina, vrlo malo začina, nedostatak završnog podriga, ali i daleko najbolje tretirana i ispečena sarajevska lepinja ever, vani hrskavo tvrda, iznutra meka i puna kao duša.
Svjedočim izderavanju jednog konobara na drugog jer je "iznio njegovu narudžbu bez pitanja" (!?), i nastavljam s mljackanjem. Kajmak fin, luka premalo, a najveća greška za koju sam si sam kriv, je narudžba Sarajevske premium pivice za 25 kuna, jer se nikada neću složiti s njenim ukusom, zelenkastom bojom i nepčanim ubojitim udarom gorčine koji ne završava nikakvom aromom. Al je boca seksi. A mogao sam Osječko crno naručit, kreten, no, što je tu je, ćevapi su i zbog okusa i zbog cijene puno prihvatljiviji od JazzBaa, a sad moram ponovo naletit do Ferhatovića, jer me rajca da ih nisam pretjerano iskritizirao, a ni Sofra nije away from me... Jel još postoje oni novopazarski na Jarunu?
Ocjena: 7,5
STARE RECENZIJE NA:
http://www.ribafish.com/?p=1393
Dnevnik Drčnog Domaćina 3 - Pranje prozora
Dovedem tako nedavno potencijalnu buduću djevojku u svoju sobu i krenem s prokušanim, više puta isprobanim i 92% uspješnim trikom. Kažem joj da se nagne kroz prozor, i pogleda kako izgleda bivša tvornica Nada Dimić, odnosno ruperda u zidu koji je srušio Kerumko, i nema ju namjeru popraviti jer je ovo samo Hrvatska. Dotična se nagne, a ja brzo ali kvalitetno promotrim njezin nečuvani zadak, treću najvažniju stavku za promatranje u životu neoženjenih muškaraca.
Ali, ovoga puta, umjesto sociološke raspre o uništavanju zagrebačkog povijesnog dobra, žena je smrknuto pogledala u moja prozorska okna, povukla prstom po staklu i s gnušanjem rekla – “Pa dobro je*ote, jel’ ti to pereš?”. Džaba mi bilo i kasnijeg home-made rižota i Maximo ružičastog pjenušca, kad sam joj u očima ostao zabilježen kao prljavko koji ne pere prozore svakoga mjeseca. A ja stvarno ne perem prozore svakog mjeseca…
Više sam se puta u svom samačkom životu susreo s pojmom “Teta koja čisti”. Obično su ih spominjale finoguze nazovi emancipirane dobrostojeće žene kojima su njihovi nokti puno važniji od zasukanih rukava i par sati rmbanja po stanu tijekom vikenda. Pa su njihovi mužići plaćali tetama da u jedno prijepodne prođu stan s različitim krpama, dok bi dotične išle po nove čizme. Pa bi im muževi završavali s tetama, jer je danas navodno jako teško naći pouzdanu tetu. Sat s tetom dođe 40 kuna, pri čemu ona i pojede i popije, i slučajno razbije, i koristi samo jednu vrstu krpe i detrdženta za staklo, pa to ispadne puno više od moje dnevnice. Kad je imam. A i većina teta nisu prave tete koje znaju čistiti, nego uglavnom priučene nesretne studentice koje na bilo koji način žele zaraditi pošteni džeparac, ali ja ne želim svoju zbirku Alan Fordova i kolekciju pivskih etiketa dati na osam sati u ruke bilo kome. Pa radim lopte od novinskog papira, punim lavor toplom vodom, grabim prskalicu, ono gumeno tvrdo i spužvu i krećem u avanturu. A nije ni šest mjeseci prošlo…
Oprati jedno prozorsko krilo samo po sebi i nije neki problem. Kad ih imaš 34, onda to jest problem. Još kad ih je 75% starijih od tebe, to prerasta u triviju. Krećem s najlakšim primjercima, tri PVC komada, svaki po 6.000 kuna, ali pri pranju vrijede svaku kunu. Lako za otvorit, obla plastika, pjesma… Prolazno vrijeme deset minuta. Slijede okna iz 1958., špranjasta, isfrižana, grbava s nekim ulubnim točka-rupicama koje pokušavaš prat tri minute dok ne skužiš da su neperive. Najveći je problem kod tih antikviteta otvorit prozor na dva dijela, jer je onaj metalni pimpek koji za to služi, na onom svijetu od Kardeljeve smrti, pa rade šrafcigeri, kombinirke, čavli, ma sve… Kad konačno krvav i ispikan otvoriš, pranje nije problem, ali od četiri površine nikad ne opereš sve baš savršeno, pa picajzla skrivena u ovom tijelu ima stvarno dosta posla s tim, zatvarajuć, gledajuć, provjeravajuć, ponovno otvarajuć...
Najgore je kad zapneš prstom za ono trokutasto metalno govno koje podlo viri skriveno iz kita, kao murija ispod znaka ili iza grma. Prolazno vrijeme – tri sata, a onda slijede dva najjaća đubreta, kupaonsko sitno smeće neosvojivo poput srca Ive Šulentić i Christine Hendricks, K2 kojeg pokušavam nekako osvojiti jednom nogom u kadi, drugom na mašini i nosom u stropu. Njega nikad ne doperem, kao ni kuhinjskog podlaca, zapečenim rešetkama obloženim, kompletom zla, koje će zbog nedostupnosti uvijek ostati tek podaprano. Uostalom, tko gleda kroz prozor dok ruča, helou, idi si u restoran pa gledaj…
Pet sati od početka pranja, gledam Hirošimu u stanu. Pod zasran prljavom tekućinom nastalom kapanjem od one tvrde gume za pranje stakala, kojoj nikak nemreš kontrolirat curenje, milijarda mrvica od novinskog papira, krpe, lavori, alat... Petnaest minuta spremam sve na svoje mjesto, grozim se crnih noktiju i okoline im, potegnem gutljaj rakijice prozorčice, i padnem polumrtav na trosjed. Lagani vihor zadigne zavjesu, s druge strane se zalupe vrata, i počne jedna prosječna ljetna oluja praćena potopom.
Nježno se dignem, otvorim pivo, izađem na balkon i s flašom uperenom u nebo nazdravim Svevišnjem uz ispriku da se ovo neće tako često ponoviti. Da, 60% prozora je zasrano, prašnjavo i ambrozijaspermasto, ali bar mi je savjest čista. Sad Junior opet može keljiti post-ite i škaricama razrezane papire po staklima, bez da me strah za njegovo zdravlje… Sljedeća epizoda, Božić ili Uskrs? Pih, di je to…
Terezijana - kako slave Bjelovarci + recenzija BJ ćevapa
Naravno da je Rokatanski dobio nekav lišajčićićić na leđima kad je tata osvojio kviz na RTL-u, i pred pol Hrvatske se zakleo da će ga prije voditi na Tour de Toplice, grrr...
Pa smo povodom odličnog uspjeha netom završenom prvašiću priredili odlazak u Bjelovar na kostimiranu Terezijanu, što je Rok iskoristio za posjet Luna parku, a ja za švepsić sa starom ekipom.
I dok se najpopularnijem Bjelovarcu, nakon one tete na Zdenka siru, veličanstvenom Lebowskom iz starog Cosma, nisam stigao ni najaviti, ali sam ga ipak sreo, proveo sam divno vrijeme s Božom i njegovom djevojkom, Štefanom na ćevapima, i uživajući mirnoj i dobroj atmosferi u prekrasnom parku s paviljonom.
Nevjerojatna je ta ljubav mene i paviljona, tog pankera zatočenog u ovom salu koji više od boljeg stola u najfensi bistrou, više voli derati bambuse po gradskim parkovima...
U Koprivnici valjda imam i svoje rezervirano mjesto, pred Jabukom, u Maksimiru, petrinji, gdje god je nešto ovalno, mene podzemne vode zovu na tulumarenje.
Ovoga puta nisam tulumario, samo sam se divio ljepoti zelenila i urednosti grada, o glazbenom ukusu se ionako ne raspravlja, ali rekoše mi da ima i puno rokerskih birtija, a da je Terezijana ipak narodno veselje.
Bilo to narodno veselje ili ne, na ulicu je izašlo i staro i mlado, skockano, lepršavo, prozračno i ponosno na svoj grad, ukratko prekrasna slika, i idealan savjet za sve one kojima se vikendima ne gnjavi po autocestnim gužvetinama - u Bjelovaru je Terezijana završila, ali je sljedeći vikend Picokijada u Đurđevcu, pa ako ne završim na godišnjem mitingu Ljubitelja Tripica u Belom na Cresu, eto Ribe među Picokima!
Zašto nema neki sajt s popisom kada se kojem gradu tulumari, ribarske fešte i to?
Rok je inače nakon tobogana i trampulina, vlakića i kuće strave,
posegnuo i za onim svojim pogledom mačka iz Shreka, pa sam morao s njim u Rangers.
Za neupućene, riječ je o vrtuljku u obliku čekića, s dvije košare koje se vrte u krug, skroz, okomito...
Nakon najbržeg rollercoastera na svijetu u Yokohami 2003., lijepo sam rekao da ne želim svoj unutrašnje organe izlagati nikakvoj pogibelji takve vrste, ali Rok je prošao s pet, i ja sam taj vikend bio njegov rob, još mi se podriguje od ćevapa i hrenovaka...
I sjeo sam u to čudo, i pozlilo mi je, i mislio sam da će mi puć ramena, i opast ruksak, i iskočit oko iz duplje, ali smo ipak došli na polaznu točku.
Neki tip nas je otkvačio, a ja sam ga pitao, oprostite gospodine, jeste li vi Bog, a Rok se počeo tako smijati da sam vrlo brzo zaboravio na bolove i mučnine.
Iako su bili na putu da poljube bjelovarsko tlo dok sam mu čelom stremio s dvadesetak metara visine, o ćevapima kod Vinka možemo reći samo sljedeće:
Ribafishov ultimativni test ćevapa u somunu br. 37: Vinko Grill Bjelovar
38. Vinko Grill
Bjelovar, A. Šenoe 13., u centru, od parka prva desno
Cijena: Ćevapi 29 kuna, 8 kuna kajmak (
Ćevapi oblik: Četiri pločice, skorene na polovima
Ćevapi okus: Aromatično, slano, sočno, ali nedorečeno
Luk količina, okus: Taman, iako naoko blag, isušio mi je usta na dva dana
Lepinja: Friška, meka, iznutra čak i malkice sluzava – izvrsno, možda malo prenezapečena
Opći dojam: Iako Štefan kaže da su ovo ultimativni bjelovarski ćevapi, glasine kažu da ću se još morati vraćati. Klasična banjalučka ćevapska kockična škola, malo previše zove na dosadnoću i neuzbudljivost Rubelja. Ima tu svinjskog veselja, arome, sočnosti, lepinja je na mjestima u kojim je dodirivala ćevape mirisna, masna i jako jako fina, čak nekako svilenkasta i slatka. Luka dovoljno, konobar me poslušao kad sam zamolio malo više, pa sam dobio fakat puno, kajmak vrhnjast, ništa posebno, preskup. Miris ćevapa je čudan, nekako riblji, ali nakon par isprobanih sarajevskih franšiza, zaključio sam da mi nepce ipak preferira meso od više vrsta životinja. Malo skorene pločice, preslano meso, ali kompletan dojam pozitivan. Ugodna, iako pretiha terasa, pokoji bilder u prolazu, iznimno ugodan i pristojan konobar, pa ako ubace malo više začina i ljubavi u ćevape – vidimo se opet!
Ocjena: 6,5
STARE RECENZIJE NA:
http://www.ribafish.com/?p=1393
Onda smo išli gledati kako puca top, prolaze maskirani ljudi na konjima i ustoličuju Terezu, da bi se još i uslikali pored topa za uspomenu jer nisam Roku dao da se pentra po sve samo ne stabilnoj drvenoj konstrukciji dvorca.
Djeca vole ćevape i Lunaparkove, fešte, kostime i buku, pa smo i Rok i ja stvarno uživali, i dogovorili da dolazimo i dogodine.
Ali bez Rangersa, nemojte reć Rokijani, fala – ionako je sutra morao pješke na Sljeme, ali o tome drugi put.
Jednostavno, volim istraživati ovu Lijepu našu, ne znamo što imamo, ajd pivili...
Objavljeno na portalu Zvono.eu
http://www.zvono.eu/portal/komentar-tjedna/ribafish-domagoj-jakopovic/5454-stara-ribafisheva-ekipa-po-cevapima-i-parkovima-bjelovara
Ribafishov ultimativni test ćevapa u somunu br. 36: Jazz.Ba Chevap
36. Jazz.Ba Chevap
Zagreb, Varšavska 8, preko puta bivšeg Aeroflota, dobro, kina Europa...
(porcija luka na slici ne odgovara porciji u prirodi, jer sam cijelu jednu maznuo Rokatanskom i istresao sebi prije fotkanja, da sad mu kuham blitvu...)
Cijena: Ćevapi 33 kune, 8,50 kuna kajmak (
Ćevapi oblik: Deset zasebnih komada, sitni, tanušni, bez neke osobnosti
Ćevapi okus: Nema ga, ni mirisa, ni okusa - samo oblik...
Luk količina, okus: Sjajan vlažan, mrvu neslan lukac, sarajevski sitno nakosan i minimalne količine
Lepinja: Mekana, sočna, vlažna, fantastične strukture, samo preblijeda, i naravno, sarajevski - neuljena. I nesarajevski - poludebela!
Opći dojam: Na prometnom mjestu u centru grada smjestila se nova ćevabdžinica, koja je, iako u podrumu - definitivno među najurednijima i najukusnije sređenima u gradu. Bakreni stolovi, vesele slike po zidovima, drveni detalji, truba (!?), uglavnom svega pomalo – podsjetilo me odmah na moje prve zagrebačke ćevape u životu, 1978. u Petrinjskoj preko puta zatvora, s ogromnom slikom Seljačke bune i nekim žutim čašama za domaći jogurt. Evo mi je suza potekla, tom okusu težim...
Konobar uljudan, klopa brzo na stolu, sve odrađeno sa smješkom, iako se trebalo čekati s plaćanjem. Coca cola 14, Tomislav 15 kuna, i onda ćevosi, klasično sarajevski, u pola lepinje, vizualno premalo (na kraju se pokazalo da nije bilo samo vizualno), kajmak normalne veličine, topiv, prelagan. Od luka se djevojčica sa žigicama ne bi najela koliko ga je malo bilo, iako nije bio loš, a refill je dvije i pol kune, ali nas je tip počastio...
E sad, kad sam sve nahvalio, dolazimo do najtežeg dijela, a to je okus ćevapa. Jer ga nema. Sočni su, vodenasti iznutra, fino zapečeni, ali nakon deset sekundi žvakanja i gutanja, ostaje samo neki kiselkasti podsjetnik na nešto što bi trebalo biti ćevap. A nije. A nisam toliko razmažen, fakat sve jedem, možda me posjet Čučkovićima u Viškovu razmazio, ali ovdje mi fali okusa.
Na žalost, unatoč svemu ostalom, visoka cijena ćevapa i kajmaka (dobro, ipak su u strogom centru i sve je stvarno čisto), ne daju mi da dam veću ocjenu. A i nisam se najeo. Devetka za ugođaj, desetka za divne seksi tanjure, puno manje za same ćevape – možda da probate pljeskavicu, ili da Žar uposli ovog konobara...
Ocjena: 6,5
STARE RECENZIJE NA:
http://www.ribafish.com/?p=1393
P.S. Sport u Utrinama je u međuvremenu pao za punu ocjenu, a kod Koste sam oba puta završio na vozu, pa se bute strpili...
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sitne vaginarije:
Privatni mail:
ribafish@gmail.com
Ribafishov najopširniji hrvatski test ćevapa u somunu
Ljudi koje cijenim:
ZDENKOV KULTURNI KOMBI - Kum 1, bez njega ne bi bilo ni mamurluka, izleta, Levellersa, Modre Špilje...
SVIJET U BOCI - Kum 2, moj uzor, svjetlo na početku tunela, pivopija, erudit, laki centar i uholaža
SISAJED- Lud čoek. Da je više takvih, ne bi Hateveja bilo
KAZZO MORTALE- Ponekad još luđi čovjek. Riznica pornografije, zlatan dečko
ČAČINAČKI ALKOSI - To je navijač, a ne ja. A i obećo je čvarke. A, bogami, i poslo je čvarke. I to čvarke koji su više špek nego čvarci
YELLENA – Mudro zbori
ANALNA CARICA- Oralna kontesa, Vaginalna vojvotkinja, Barunica Međice, Pazušna vikarica... Ma božanstvo!
AMBER - Kraljica dizajna!
JAZZIE - Dnevna doza cinizma iz ženske perspektive
RUDARKA - Kratko, jasno i u vugla
APARATCZYK - Legenda, ljudina, kralj!
DIVLJA SKUŠA - Voli ćevape
ORGANIZAM - Luda ko šlapa
PKLAT - Čovjek otišao na posudbu u centralnu Kinu, jede paradajz sa šećerom, ima tuš iznad čučavca, svaki dan prolazi pokraj kuraba u vunenim štramplama, i tak...
SONJECKA - Moja strip b(l)oginja!
AMY DAMON - Kupila me tekstom o birokraciji!
PARLIAMENT - Uf, kako lijepo izvuče rečenicu
KAKO JE POČEO (S)RAT U MOM POTOKU - Totalno pitak i zanimljiv početak jednog sjajnog romana
MUFASA - Lud
RUTVICA - Ko da sebe čitam...
KEKS UND SMRAD - Dobro...
SAROUKH - Čovjek putuje tamo gdje bi i ja htio...
KULTPUBLISHER - Sam pokrenuo magazin i živi od toga što ga uređuje! Kapa dolje!
PAJO PAKŠU - Vinkulja do Szekesfehervara! Paju za Bana! Živijooo!!!
UMORNI KONJ - Roker!
LEZI LEBE DA TE... - Doktor is back. Čovjek koji što god da napiše ima glavu i rep!
BEERLOVER - Jes da je mlad, ali zna, hoće i može. Popit. Recenzije piva a la carte!
MAXTURBATOR - Turbopervertit!!!
ZRINSKO PISMO - Zna se ko je u Kulturu išo!!!
PERO PANONSKI - Mladić koji obećava
POKOJNI TOZA - Poznati kantautor lakih nota
FRKACHU - Moj osobni bowling trener
TAJPVRAJTER - Pivopija i pisac
GURWOMAN - Recenzira pive, putuje i kuha po svojim receptima. Ideal!
DIDA 99 - Klopica, cugica, putovanja, koncerti... Hedonist
ATHENA AIR - Iako je zrak iznad Atene - smog, ova koka je dokaz da su Riječanke najbolje cure u Rvata!
NEMETZ - Istomišljenik, placeni ubojica (s placa)!!!
STRIPTIIIIIZ - Liftboy odlijepio i crta stripove!
MOSOR - eto, tako ja vidim posljedice pozara na Kornatima. Sjajan tekst!
BEGIZMI - da sam iz Splita, da se nisam šišo i da znam svirat, mislim da bi se družio s čovjekom!
BRAK, SEKS... - četri kuta kuće, luster i još štošta!
ARHIVA
dnevnik 1 - Prije poroda...
dnevnik 10 - Dan De
dnevnik 20 - Rodija se sin!
dnevnik 30 - I mi bi spavali
dnevnik 40 - Zašto plače?
dnevnik 50 - Prvi zub!
CRO TRASH ENCIKLOPEDIJA!
Svezak 1: A - B
Svezak 2: C - D
Svezak 3: E - F
Svezak 4: G - H
Svezak 5: I - J
Svezak 6: K - L
Svezak 7: M - N
Svezak 8: O - P
Svezak 9: R - S
Svezak 10: Š - T