::ribafish - čovjek krnje jetre::
srijeda, 27.04.2011.
U raljama zdravstva
Baco ja tako Rokatanskog po bazenu kad mi rame reklo - krc.
Pa sam kao i svako hrabro muško čekao dva mjeseca da prođe samo od sebe.
Ali je sve gore.
Pa sam išo specijalistu.
Koji je reko - ode zglob (neki na 16 slova) i ligamenti, odmah na rendgen i ultrazvuk i 6 tjedana strogog mirovanja.
Rekoh da nisam hadezeovac da mogu mirovat godinama pa skrušeno otišao na rendgen i pitao za ultrazvuk.
Kažu, UZV vam radi samo Trauma.
Odem u Traumu i naruče me za 1.6. u 15.30.
Inače sam pretplatnik hrvatskog zdravstva na nekih 1000 kuna mjesečno, pa me zabolilo što moram još i 21 kunu dat jer nemam dopunsko, ali još me više zabolio taj prvi lipnja.
Pa dotle više nemam ruku bokte...
Paralelno, Ministar zdravstva useljava u dvorac vrijedan pet milijuna nečega.
Sad, jesam li ja naivan, ili mi je to nekako povezano?
Malo mi se to gadi, možete li mi to pojasniti?
ponedjeljak, 18.04.2011.
Prva opera
“Roka, penji se u auto, idemo gledat operu!”
“A kaj je to opera?”
“Ma to ti ljudi pjevaju bajku, vidićeš, biće super.”
“Mogu dobit kikija?”
“Možeš.”
“Evo nas pred kinom, otkopčaj se.”
“Kaj nisi rekao opera?”
“Pa je, al ovo je direktni prijenos opere iz Rijeke koji se istovremeno pušta u Zagrebu u kinu.”
“Hoću dobit kokice?”
“Hoćeš. Di se sad naginješ?”
“Pa da uzmem kikije za put…”
“Mrmlj…”
Prvi i zadnji doticaj sa zagrebačkim muzičkim Bienaletom je bio kad sam sa zborom IGK pjevao neke pjesmice od današnjeg precjednika, tadašnjeg skladatelja.
Bilo je jezivo, i općenito se slabo pelcam na modernu klasičnu mjuzu, al eto, treba svako dete pogledat balet (mama), lutkarsku predstavu (mama) pa i operu - e ne bi li se vidjelo što mu se sviđa.
“Zakaj se oni deru?”
“To je takav način pjevanja. Nekad ti nije bilo Postolara Trippera ni Divljih Jagoda, samo se ovak pjevalo.”
“Meni je dosadno.”
“Ma nije brate, sad će bit super.”
“Guuud guuud cviiiil cviiiil, ooovo je pričaaaaaa”, bariton nit pjeva nit priča, muzika strašna, zaboravio sam jel glavnom liku ona teta kaj kuha mama ili žena, sori sine, pomiješale mi se bajke…
Glavni lik tri minute lupa tupom stranom sjekire u panj, Rok me zbunjeno gleda.
“Buraz, sad će bit zabavno, pazi, teta zmija.”
“Wooow! A di joj je sad rep?”
“Pa otpao joj je jer je ona u stvari zla vještica.”
“Nemaš pojma, ona ti je u stvari dobra.”
Zašto samo moje dijete mora bit tvrdoglavo, ufff.
Zmija se dernja, mama se dernja, čak se i sin koji je stariji od svih zajedno dernja.
Mislim, ono, kužim kad je nešto pjevno i lijepo, ali ovo je fakat Nives Celzijus s mumsom nakon poraza.
Jedina svijetla točka je bilo izlijetanje Domaćih, kojih se Rok u biti preplašio jer zgledaju kao miks spermića i feferona i blješte u mraku.
Oni čak i imaju simpatičnu dionicu.
Malik Tintilinić nema.
Vadim zadnje kikije jer kokica nije bilo, ali Rokatanski uspijeva preživjeti tiradu od 18-minutnog majčinog samrtnog sola koji je tako ubitačan da bi pola dvorane šaptom pozaspalo da nije bilo preglasno.
“Tata…”
“I meni je dosadno, al sad će kraj pa ćeš skužit sve.”
I bi tako, kao da je neko dojavio požar – ni gu ni be, samo se svi došli poklonit i to je to.
E sad, kako Rokivoje i na dobrim predstavam i filmovima pokazuje tendenciju migoljenja, a i kako je bio skroz dobre volje, mislim da sam ja malo prestrog i da je njemu bilo skroz ok.
Jer i Tuškanac skoro pun, i svi pljeskali, i to Biennalle ima fakat zgodnih predstava i ideja…
Svejedno, sad imamo novi skalp – operu, a možda i pelcanog novog Plavarotija.
Još i da zaigra u nogometnoj repki pa da tata malo odmori…
Ma samo nek je on sretan, ajd pivili!
četvrtak, 07.04.2011.
Prvi let - za pet!
Rokatanskog Prvog Stalnoplazećeg
sam za Novu godinu htio iznenaditi najbolje na svijetu, kako već dolikuje meni kreativnom te do ušiju zaljubljenom u ovog stasitog premilog petipolgodišnjaka.
Let avionom iznad Zagreba!
O, Ribo - Maradono, Kantono, Mesiju, a, ko je frajer, a!?
Pa sam ga pripremao, Roka, ne let, što se ispostavilo pogrešnim jer dvokrilci mnogo slabo lete na temperaturama ispod nule.
I tako smo čekali toplije vrijeme, a Rok bi me barem jednom tjedno podsjetio da na to ne zaboravim.
I onda je došao i taj dan, naš vikend, skupljanje kod mame, trpanje u Clia i vožnja na Pleso (prerano, pa smo uletili u sasvim fini parkić)
po iznenađenje od pred 4 mjeseca.
Ja na iglama, Rok na 70 od 100%.
Pitam ga jel zna di smo, on kaže da je tu jedanput već čekao mamu da sleti avionom.
Ode mi faktor iznenađenja u bunar, ali znao sam da jednu stvar prije toga Rok sigurno nije napravio.
Nije letio!
Vratimo li se malo u prošlost, riječ je o bistrom i pametnom dječaku kojem loptanje baš i ne ide (nije ni da ima na koga), ali zato rastura engleski i escape games i frizbee, i od prvih dana želi postati – pilot!
Pa sam bridio iznutra i veselio se kao kad sam onomad zvao najbolju frendicu na svoj grah.
Doduše, Klara je tad grah odbila jer je alrgična na ričet, ali plan “Rok + Avion” - jednostavno nije mogao da omane!!!
Bar sam tako mislio.
Ušli smo na ulaz za posebne putnike i morali na rendgen.
Rok se oduševio i prošao tri puta gore dole.
Onda je došao specijalni bus samo po nas i iskrcao nas kraj Cesne,
Rok je odmah krenuo pipat avionka, a ja sam mu ponosno išo reć da je njegovo iznenađenje…
“Auuu!”
“Kajebilo!?”
“Opeko sam si ruku na rep, topli je…”
OK, sunce voli lim, nije bed, nema mrtvih, ugurah ga brže-bolje u aviončić, desnim guzom podrapavši oplatu (mnogo su male te cesnice), zavežem
i krenem mu profesorski predano objašnjavat o čeme se tu radi uz svesrdnu pomoć izuzetno ljubaznog pilota Gorana.
Kako je u zadnja četiri mjeseca Rok ipak odlučio da će biti fotograf, tako mu je u rukama moj mali fotić, pa čovjek slika svoje noge, pojas, moj pojas i opće ne gleda van.
A onda smo zarulali i poletili.
I Rok je bio sretan.
I fotkao sve...
...i svašta...
Lepi nam je taj naš Zagreb.
Uz sitne primjedbe...
I gledali smo dimnjak kraj njegove kuće, i našu kuću,
i Savu, i crvene suncobrane na Dolcu, i derutni Maksimirski stadion, i vlakove i “Tata, pa ljudi su sitni kao mravi, a s autićima bi se mogli igrat kak su mali!”
Meni se pririgalo al njemu nije, i slikao je 50 fotki...
I taman kad smo trebali sletit, ja sav hepi, a Rok me primi za ruku i kaže “Tata, jedva čekam da vidim svoj poklon!”
Spuštanje.
Plaćam nemalu cifru za sasvim fer odrađeni posao pilotu sa www.jungsky.hr (ipak je to pol sata letanja Pleso – Jarun – Maksimir – Pleso) i gledam u Roka koji se ispravlja – “Ma ja sam mislio da ćemo ić negdje na more s avionom, ali i ovo je OK. Idemo sad kod Jane i Julije na tulum i trampulin?”
“Idemo na tulum.”, rekoh, a Rokatanski u mislima već na tulumu…
Zadnja fotka i odlazak na kotlić, frizbanje i kotlić za tatu.
Divan dan.
E jes ovaj život u biti jedan veliki tulum,
a ja tak volim tulume...
Ajd pivili!
srijeda, 06.04.2011.
Crv u guzi...
...odveo me još dalje.
Tako su šaptom pale Gruzija, Azerbajdžan i Armenija.
Ne nužno tim redom, ali s puno putešestvija, novih okusa, mirisa, ljudi i priča.
Uploaded with ImageShack.us
Ostadoše još Malta i Moldavija, pa odmor a onda novi zalet.
Ne znam kako vama, ali kad Rok i ja legnemo u krevet nakon jedne epizode Spužva Boba (dobro, dvije), rješavki i Taličnog Toma, te ugasimo svjetlo, rečenica "Tata, ajd mi pričaj gdje si putovao!" mi zvuči bolje od ičega na svijetu.
Pa putujem i dalje i uživam u jedinom životu.
I, da, Rokač, uskoro te vodim sa sobom.
Doduše, već imaš Bosnu, Sloveniju i Austriju, a bogami i štorija - onu nenadanu trčkalicu u IKEI s tobom u marami teško da ću zaboravit...
Soon, son!
__________________________________________________
Fejsbuk vs Riba - 2:0
Išo sam nešto prčkat bez da sam mudrije pročito, i od Ribe čoveka, postao Ribafish objekt.
Pisao sam stričekima u fejs, na fejsu, prijateljima od njih, svima do kojih se moglo doć, ali za sada sam ignorirat.
Nema više prijatelja, chata, poruka, ničega.
Možda je to samo nekakav znak da sam tamo gubio preveć vremena?
Vidićemo.
Aj živili i minvajl navratite na armenski konjak!
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sitne vaginarije:
Privatni mail:
ribafish@gmail.com
online
Online Casino Reviews
View My Stats
Curling i kako ga speći!
Curling Klub"Čudnovati Čunjaš", Zagreb, Hrvatska
Precjednik: Ribafiš
Doprecjednik: Stokuća
Tajnik: Sin
Adresa: Domagojeva 21, Zagreb
E-mail: ribafish@hotmail.com
Žiro račun: 2360000-1101879360
Treninzi: Od rujna, Velesajam
Sponzori: Čekamo vas!
BUDI ZDRAV!
Devil never sleeps!!!!!!!!
Ribafishov najopširniji hrvatski test ćevapa u somunu
Ljudi koje cijenim:
ZDENKOV KULTURNI KOMBI - Kum 1, bez njega ne bi bilo ni mamurluka, izleta, Levellersa, Modre Špilje...
SVIJET U BOCI - Kum 2, moj uzor, svjetlo na početku tunela, pivopija, erudit, laki centar i uholaža
SISAJED- Lud čoek. Da je više takvih, ne bi Hateveja bilo
KAZZO MORTALE- Ponekad još luđi čovjek. Riznica pornografije, zlatan dečko
ČAČINAČKI ALKOSI - To je navijač, a ne ja. A i obećo je čvarke. A, bogami, i poslo je čvarke. I to čvarke koji su više špek nego čvarci
YELLENA – Mudro zbori
ANALNA CARICA- Oralna kontesa, Vaginalna vojvotkinja, Barunica Međice, Pazušna vikarica... Ma božanstvo!
AMBER - Kraljica dizajna!
JAZZIE - Dnevna doza cinizma iz ženske perspektive
RUDARKA - Kratko, jasno i u vugla
APARATCZYK - Legenda, ljudina, kralj!
DIVLJA SKUŠA - Voli ćevape
ORGANIZAM - Luda ko šlapa
PKLAT - Čovjek otišao na posudbu u centralnu Kinu, jede paradajz sa šećerom, ima tuš iznad čučavca, svaki dan prolazi pokraj kuraba u vunenim štramplama, i tak...
SONJECKA - Moja strip b(l)oginja!
AMY DAMON - Kupila me tekstom o birokraciji!
PARLIAMENT - Uf, kako lijepo izvuče rečenicu
KAKO JE POČEO (S)RAT U MOM POTOKU - Totalno pitak i zanimljiv početak jednog sjajnog romana
MUFASA - Lud
RUTVICA - Ko da sebe čitam...
KEKS UND SMRAD - Dobro...
SAROUKH - Čovjek putuje tamo gdje bi i ja htio...
KULTPUBLISHER - Sam pokrenuo magazin i živi od toga što ga uređuje! Kapa dolje!
PAJO PAKŠU - Vinkulja do Szekesfehervara! Paju za Bana! Živijooo!!!
UMORNI KONJ - Roker!
LEZI LEBE DA TE... - Doktor is back. Čovjek koji što god da napiše ima glavu i rep!
BEERLOVER - Jes da je mlad, ali zna, hoće i može. Popit. Recenzije piva a la carte!
MAXTURBATOR - Turbopervertit!!!
ZRINSKO PISMO - Zna se ko je u Kulturu išo!!!
PERO PANONSKI - Mladić koji obećava
POKOJNI TOZA - Poznati kantautor lakih nota
FRKACHU - Moj osobni bowling trener
TAJPVRAJTER - Pivopija i pisac
GURWOMAN - Recenzira pive, putuje i kuha po svojim receptima. Ideal!
DIDA 99 - Klopica, cugica, putovanja, koncerti... Hedonist
ATHENA AIR - Iako je zrak iznad Atene - smog, ova koka je dokaz da su Riječanke najbolje cure u Rvata!
NEMETZ - Istomišljenik, placeni ubojica (s placa)!!!
STRIPTIIIIIZ - Liftboy odlijepio i crta stripove!
MOSOR - eto, tako ja vidim posljedice pozara na Kornatima. Sjajan tekst!
BEGIZMI - da sam iz Splita, da se nisam šišo i da znam svirat, mislim da bi se družio s čovjekom!
BRAK, SEKS... - četri kuta kuće, luster i još štošta!
ARHIVA
dnevnik 1 - Prije poroda...
dnevnik 10 - Dan De
dnevnik 20 - Rodija se sin!
dnevnik 30 - I mi bi spavali
dnevnik 40 - Zašto plače?
dnevnik 50 - Prvi zub!
CRO TRASH ENCIKLOPEDIJA!
Svezak 1: A - B
Svezak 2: C - D
Svezak 3: E - F
Svezak 4: G - H
Svezak 5: I - J
Svezak 6: K - L
Svezak 7: M - N
Svezak 8: O - P
Svezak 9: R - S
Svezak 10: Š - T