ponedjeljak, 20.12.2010.
Čovjek koji može, ali polako
Jedan vikend je bio dovoljan da čovjek zaboravi na propuh u džepu, najezdu turaka na televiziji, Božić u Salzburgu i sve ostale loše vjesti. Odnija vrag prišu.
Naizgled sve radi naopako. Nit je mlad niti pokušava glasom raditi akrobacije. Nema video spotova za svoje pjesme. Scenski nastup odradi u običnim trapericama, majici i koncertnim patikama. Politički stavi svakome soli na rep. Nema ništa protiv (bar ne previše) nelegalnih kopija svojih djela. Ne mami se za novcima i punjenjem dvorana nekoliko dana za redom. Usprkos svemu tome Đorđe Balašević traje i traje i ima poklonike koji ga prate u stopu, no opet ne tako frenetično i opsjednuto kao neke druge zvijezde. Unatrag nekoliko godina i ja se brojim u te ljude koji imaju nešto staromodno u duši.
Prije godinu i nešto dana imao sam priliku i čast otići u Kerempuh i izaći sa osmjehom od uha do uha. Nije bilo govora da propustim nastup i film u Areni. I isti osmjeh je došao na lice. Malo manje priče, malo više svirke, Panonska mornarica koja je odlično svirala, plus Nikša Bratoš kao gost na gitari i recept kao kod starih baka: stavi onako, po osjećaju. Četiri sata su prošla prebrzo, oči su zasuzile već na prvoj baldai no moje noge i guzovi su ipak trebali u jednom trenu predah a i grlo okrepu. Nisam se deračio no falilo mi je glasa sutradan. Đole zna da je bez publike samo jedan od mnogih, no mnogi su bili jedno kada je na repertoar došla Priča o Vasi Ladačkom. Sa skromnim koncertnim iskustvom mogu reći da je na toj pjesmi Arena disala kao jedno, nije bilo usta koja su šutjela.
Sutradan se priča nastavila sa filmom u kojem nema "onih scena" ali romantike i napetosti nije falilo. Nostalgije kao u pjesmama taman koliko treba, ne nužno jugo i nikako patetične. Malo sarkazma i pošalice kako to već ide. Sve u svemu, odlična priča za duuuugometražnu igranu baladu koju čim izađe na portabilan format nabavljam (legalnim putem piraterije i diviksa). Manje ljudi nego na koncertu nažalost no to ide tako. Napraviš djelo i čekaš da ljudi kupe kartu i dođu. Ili ne. Jedno od ta dva. Đole, naklon do idućeg puta!
Pozdravno, Ribac
- 17:30 -
(5) -
-
(5) -
-