subota, 28.08.2010.
U ostalim vijestima, tinejdžerski snovi
Mislio sam da će maraton od serija biti kraći ili jednostavniji, da ću se više sjećati, no ipak treba pogledati barem malo, ako ništa, početak i kraj. U međuvremenu da malo odahnem, evo nam recenzije drugog albuma Cice Perry.
Ok, ok, šovinističke fore na stranu, no i sama Katy voli svoje poprsje i Bog ju je time obdario izravnom molitvom. Natrag na pravu temu. Katy zna što njena publika želi, a ako želi opstati dulje vremena na sceni zna da ne treba sve talente ispucati odmah. Na našu nestrpljivu žalost to i provodi. Kako je i sama rekla ne želi sa drugim albumom srljati u neke nove vode misleći da će uspjeti. Zato smo dobili logičan nastavak privjenca, krstaricu pop hitova sa povremenim sentimentalnim laganicama. Kako je i sama prešla vizualnim stilom sa voća na slatkiše, tako i ovaj album je sladak, no ipak na malo drugačiji i nezdraviji način. Doslovno, jer fizički CD, tj knjižica koja dolazi uz njega bi trebala mirišati po šećernoj vuni.
Prva pjesma, ujedno i naslovna pjesma albuma i trenutni singl je lijepo umotan u nostalgiju sa polaganim ali ipak rock štihom i koji odmah osvaja, klikenzi nadolje. Last Friday Night je svojevrsna himna tulumima kojih se ne sjećate i nastavlja u revijalnom tonu. California Gurls je svojevrsni ovoljetni apsolutni hit koji izaziva karijese i mali milijun parodija na youtubeu. Čekam Croatian Gurls. Fireworks, najavni treći singl koji će izaći uskoro, je svojevrsni antidepresiv sa ljepom melodijom. Peacock je šašava oda penisima (mislim "let me see you peacock-cock-cock") koja je najneozbiljniji trenutak na albumu. Circle the Drain nas vodi u malo ozbiljnijem smjeru gdje rock štih pokazuje kako nije sve med i mlijeko. The One That Got Away opet smiruje stvari i peca na nostalgiju i jedna je od osobnih favorita sa albuma. E.T. i Who Am I Living For? me ostavljaju poput lijepe slagalice koju ste tek istresli iz kutije, ima nekog smisla ali ga ja ne vidim, još. Pearl je priča o tome što se dogodi kada girl power zakaže. Hummingbird Heartbeat je očita posveta budućem mužiću s kojim ima očito jako dobar seks, i pjesmu dostojnu toga. Za kraj Not Like The Movies smiruje cijelu priču i govori kako prava ljubav ipak vrijedi, makar nije sve kao u filmovima.
Sve u svemu nije teško vidjeti/čuti zašto nakon ovog albuma poželite da je ljeto, da imate ekipu, 20-ak godina, bocu u ruci i slobodnu cestu pred sobom. Zlobnici će reći da je ovo produkcijski ispolirani površno samo-zbog-profita napravljen album. Ja kažem da je takav na prvo slušanje. Da je savršena produkcija manje savršena i da su neke balade drugačije napravljene/izbačene, bilo bi i nešto bolje. Na drugo slušanje ipak se sjetite da je u pitanju zajebantica Katy koja je (kao i ja) djete popa koje se ne shvaća ozbiljno i želi ponuditi razonodu uz ipak povremeno zamišljanje. Album će biti komercijalno uspješan, kritičari će se podijeliti, a ja ću uživati. Uostalom što se očekuje od albuma sa pin-up naslovnice? Guilty pleasure, voljet će te ga, no javno nećete nikada priznati.
Pozdravno, Ribac
- 21:10 -
(2) -
-
(2) -
-