subota, 08.05.2010.
Promjenjiva Ivana Kindl... I to kako!
I kako objektivno ocjeniti nečiji rad, kada tu osobu držite izuzetno dragom. Toliko da joj možete priznati da niste kupili CD. No svakodnevno ga preslušavam na Gloriji. Ups.
Od mlade r'n'b zvijezde do zrele pjevačice koja je dokazala da može pjevati sve. Ivana Kindl je jedna od najboljih vokalistica na ovim prostorima a i šire. Međutim, poznato je da publika uvijek poprijeko gleda na veliki zaokret u zvuku (osim ako niste Madonna). Za napraviti tako nešto trebate ili imati muda ili bit ludi ko šiba, a opstajete ako imate kredibilitet i dobar materijal. Naravno ne treba zaboraviti niti ekipu, a ovaj album se glatko može nazvati prvim djetetom Ivane Kind i Alena Križaja, što ne treba shvatiti kao materijal za žuti tisak već kao suradnju i kemiju dvoje ljudi koji si pripadaju dušom i tijelom. Treba spomenuti da je u goste je dovedena Carla Belovari na dvije pjesme, a na zadnjoj je MC Andy 'Stewlocks' Ninvalle. Ne znam tko je dotični ali je dobro došao.
Album Promjenjiva počinje sa istoimenom pjesmom koja je meni osobno pala u krilo u točno onom trenu kad je trebala. Ova pjesma je za one trenutke kada pošizite na sve. Dovoljno bučna da isključite sve ostalo a opet ne živčana da vas ne vuče dalje u izolaciju. Dalje se nastavlja u lagano funky ritmu Ne bi mogli zajedno preko rocka Kao nekada sve do lagane pop Utjehe. Nakon toga stiže obrada Prljavaca Iz nekih starih razloga. Tu skidam kapu jer se nije napravila nikakva hereza a opet je sve dovedeno na neku novu razinu. Sljedi ju Nisi sam koju je jedna moja znanica opisala kao "pop baladu iz 90-ih ali onog dobrog dijela" i mislim da ju je dosta dobro pogodila. Taman kada pomislite da će ovaj album završiti u dubinama pomalo tmurnog raspoloženja počne nas izvlačiti disco Putovanje koje vas sa groovy ritmom natjera da počnete udarati ritam nekim dijelom tijela. Nakon toga dolazi već utvrđeni apsolutni ljetni hit Oči a sve završava sa totalno pozitivnom Sunshine nakon koje će te neko vrijeme pjevati omaja maijama omaija.
Bio sam lagano razočaran kada sam čuo da je broj pjesama na albumu jednoznamenkast. Što se pokazalo totalno neopravdano jer ovdje stvarno vrijedi ona muška tješiteljica, da nije bitna veličina nego kvantiteta. Ovdje je ima na bacanje, jer produkcijski je nešto što naši prostori nisu dugo vidjeli. Treba spomenuti i sam cover albuma koji nije jedan, nego imate tri na biranje što je sipatičan detalj i daje albumu pravi štih promjenjivosti. Umalo savršen, ovaj prvenstveno pop-rock a sekundarno retro album daje mnogo hitova, nekoliko velikih pjesama i obećanje za neki još bolji album. Ali sve u svoje vrijeme.
Pozdravno, Ribac
- 10:00 -
(5) -
-
(5) -
-