srijeda, 10.03.2010.
We Were Trees
Dvorana Vatroslav Lisinski, dan jučerašnji. Suvremena glazba. I sad zaboravite svaku asocijaciju koju ste imali.
Giovanni Sollima, Monika Leskovar i Kaleidoskop. Vatreni Siciljanac, njegova bolja polovica i naše gore list te mladi berlinski komorni orkestar. Sama gudala, ostale vrste intrumenata zabranjene. Dvorana popunjena, umalo do kraja. U svom moru debilizama, celebritijića, jednokratnih političara, ovakva filozofija o drveću je prošla u medijima nezapaženo. Da, inspiracija je bila drvo.
Koncert je bio daleko od toga sjedi drvo na drvo. Projekt kao takav je rijedak, jer recite mi kada ste vidjeli ovakav sastav orkestra? Početak je bio relativno miran, no kada se Sollima ušetao svirajući na svom violončelu, znalo se da neće biti običan koncert. Bilo je vrištanja, stenjanja, kašljanja i sviranja dionica za koje bi ste digli obrvu ili dvije, no niti u jednom trenu ne biste htjeli pokriti uši, jer ovo nije ona vrsta suvremene glazbe koja vas izbacuje iz kože. Čak smo čuli i Patti Smith kako čita svoju pjesmu, naravno sa snimke, napisanu, uskladbljenu i izvedenu za ovaj projekt.
Publika je na kraju bila na nogama. Uključujući i mene koji sam se smješkao cijeli koncert jer je kemija između Giovannia i Monike preočita. Dva bisa, jedan gdje su svirali njih dvoje na jednom violončelu (pazite tu gužvu i spretnost) a drugi je bila šetnja svih izvođača po dvorani, naravno konstantno gudajući po svojim instrumentima. Poslje sam kupio CD i tražio autograme. Što je bilo malo čudno jer ipak poznajem jednog izvođača od mojih malih nogu. Evo vam snimke mog omiljenog dijela When We Were Trees, drugi stavak The Arhitect, izvedenog prije dvije godine na Amsterdamskom Cello Biënnaleu.
Ma koji rokeri i njihov headbang!
Pozdravno, Ribac
- 22:15 -
(7) -
-
(7) -
-