utorak, 12.01.2010.
...
Njah.
Low point u trenutnom životu. Radim, zbilja radim na faksu, nekako se mičem iz ove žabokrečine u koju sam upao vlastoručno. Vadim umnjake, dva su vani, jedan je izletio nedavno, još sam naotečen i pod tabletama. Gledam svoj blog i mislim si kako već dugo nisam ništa napravio. Iskreno, sve postove u zadnja dva mjeseca prošle godine sam napisao unaprijed, mjesec teta je bio smišljen na samom počektu, nekako tete nisam doživio uspkros velikom obujmu, baš velikim izazovom. Uglavnom, svašta trabunjam.
Razmišljam da sam se otuđio od nekih ljudi. Ja ili oni od mene, nije važno, telefon radi u dva smijera. Dosta njih je blogera, neki upoznati, neki ne upoznati, tag-a-feed ne rad (pardon feedowski) a ja još nisam sredio rss. Nekako imam dojam da sam pao u depresiju, ne pardon, apatiju. I iako me ne bi trebalo biti briga, po prvi puta u dugo vremena me jest.
Heh, najbolje od svega? Očekujem neke konstruktivne komentare. Ruku na srce, nema više tih blogera koji su mi prijatelji, tj. nisu više blogeri. Nostalgija? Možda. Samo nisam baš socijalna osoba bio, tako da me stalno uponavanje novih ljudi jaaaako iscrpljuje, više volim stare osobe koje se mjenjaju ali su i dalje tu negdje. Volim određeni tip promjena. Ali kada bolje pogledam, poruke koje sam ja slao za čestitati blagdane i one koje sam ja prvi dobio omjer je 98:2. Ljudima nisam zanimljiv. Zato ni tete nisu na naslovnici završile.
Totalna suprotnost. Malo nekih projekata, malo umjetnosti, malo osobnosti, totalno sam nedosljedan, kako u životu tako i na blogu. Vrijeme je da se saberem i krenem raditi sve kako spada. Na nekom drugom mjestu?
Pozdravno, Ribac
- 21:20 -
(12) -
-
(12) -
-