ponedjeljak, 08.09.2008.
People always leave
Patetični naslov koji citira popularnu tinedžersku sapunicu nije trebao biti tu, ali kada sam čuo vijest da je Dino Dvornik otišao Bogu na ispovijed, jednostavno sam morao.
Misao vodilja ovog posta je počela negdje u subotu navečer dok sam čistio tuđu sobu uz Jeger, Colu, tunjevinu i majonezu. Čudan mix i čudna udarna posljedica vijesti koju sam naslućivao, ali nikada nisam razmišljao o posljedicama. A ipak smo mi neki fag hag, dyke tyke, fuit flies tandem. Sorta, kinda.
Uglavnom, ima dečka. Iz Velika Država Amerika. I neš ti problema, nit prva nit posljednja. U dogledno vrijeme će ga posjetiti. E sad, problem je u tome ako začujem crkvena zvona (a nevezano uz nju čut ću ih 10.10.2008.) vidjet ju više neću na lokaciji na kojoj jesam do sada, jerbo će ona zapalit za USA. Dakle frekvencija druženja će opasno pasti. I jel mislim da je luda? Pa ne. Ne biramo u koga ćemo se zaljubiti. Naravno, tu postoje komplikacije kao npr. da se nikad nisu fizički vidjeli face to face na manjoj razdaljini od nekoliko stotina tisuća kilometara bez kamere. Ode vlak misli u krivom smijeru. Htjedoh reći da će otić.
I nije prva u mom životu, mislim kvragu samo mijena stalna jest. Što je dobro u slučaju ako ti je život na dnu dna, onda može ići samo nabolje. Prvi primjer koji mi pada na pamet me samo podsjeća kako neki ljudi sa daljinom pokažu zapravo koliko ima je malo stalo do tebe i njih samih jer okrenu ploču i karakter (koliko su ga imali) u nekom drugom smijeru. Naravno, dva takva primjera su mi dosta da počnem sumnjati u sve.
I sad, jel sebično od mene da poželim da veza ne uspije i da ostanu tu gdje jesu? Pa jest, jedan moj moto je "ako radi, ne popravljaj", tako i u slučaju prijateljstva. Okej, okej, znam, naići će drugi ljudi, no jedno novo poznanstvo ovog ljeta me potaklo na razmišljanje. Cura je u kratkom roku izgubila 4 prijatelja i to sama kaže jako dobrih. Novi ljudi mogu biti jednako divni i krasni i dobri i pouzdani i sve super, ali sa odlaskom njih, odlazi dio stvari koje su se dogodile, interne fore i tajne koje su se čuvale i njih ne možeš opet proživjeti. Da, nove mogu biti jednako dobre, ali ove će početi skupljati prašinu. Ne volem prašinu.
I tko zna kako bi bila situacija da je obrnuta. Jel bi se jednako ponašali? Da sam van standarda dokazalo je njeno pitanje/izjava koju ću parafrazirati "A zašto ti ne prigovaraš i ne ispituješ jesam li luda ili što?" Kvragu, ko što rekoh, srce ne pita, ali zato imamo razum. Tako, novi ljudi, dobrodošli ste u moj život, samo pazite da na odlasku ne napravite preveliki nered.
Pozdravno, Ribac
(8) -
-
