četvrtak, 04.09.2008.
Dragi Pero...
Možda moje prošli post ima formu "omiljenih" mi novina 24 sata, ali mislim da više ne treba ni sadržavati.
Čovjek kojeg nitko nije znao a svi su uživali u njegovom radu je umro. I točka. Bio je velikan filmske industrije, čovjek u sjeni. To što imaš potrebu iskritizirati moj rad, koji je trebao potaknuti na dalje guglanje, što očito nisi napravio, ili samo proširiti žalosnu vijest ljubiteljima filma, tvoj problem i neinformiranost. Da ne spominjem neprepoznavanje previše raširenog youtube filmića. Zašto foršpani neće biti isti? Zato jer će ih čitati netko drugi, a ovakvu legendu je teško nadmašiti.
Ne, nisam novinar, iako sam jedno vrijeme htio biti. Više ne patim na broj komentara, a u svojoj butigi imam svoja pravila i pizdarije. Što uključuje ne brisanje komentara (osim ako nisu zbilja puni mržnje, što se ne znam kada dogodilo) i dopuštanje svakome da napiše svoje mišljenje. E pa svatko ima mišljenje, kao i šupak, pa tako i ja mogu napisati post, sa svojim šupkom, ovaj, mišljenjem. A to je da nemam više pojma što sam htio reći, osim da Peri poručim da se u budućem kritiziranju malo više oboruža informacijama, kako opće kulture, tako informatički.
Zašto bih morao pisati traktate? Napisao sam neobjaljeni post o pretencioznosti. Pokušavam je se riješti, pa u skladu s time završavam moj post. Ako vam se blog ne sviđa, čitajte ga. Možda vam se svidi na dvjestojedanaesti put.
Pozdravno, Ribac
- 00:00 -
(5) -
-
(5) -
-