ponedjeljak, 14.07.2008.
Još jedan mali osmijeh
Ništa ne košta dati ga, darovati ga, nositi ga, dijeliti, širiti... a najljepše je kad ga primiš.
Doduše s obzirom da sam jučer bio poprilično u žurbi ne znam kako sam se ponašao, a mislim da sam se cerekao kao budala. A valjda nisam ispao preveliki idiot.
Spontani darovi, spontana iznenađenja, prekriženi prsti i malo molitve i karte su se posložile kako treba. Jedna kutija maramica, malo kekasa (kako bi neki rekli) i jedan film po mojoj preporuci (ali nemojte se previše u ovo pouzdati). E da, i na kraju jedna naša pjevačica koja je opet pokazala da je s obje noge na zemlji te se uspjela nagovoriti na jedno pjevanje besmrtnog "Sretan Rođendan" preko mobitela. Fala, dužan sam, samo ne znam što bih ja mogao za nju učiniti...
Ali to ništa nije bilo ravno osmijehu na licu slavljenice. Doduše u jednom trenutku je osmjeh zamijenila zbunjena faca, jer nije znala čemu služi kutija (op.a. one američanske kutije s maramicama) ali se osmijeh brzo vratio na lice. A onda se meni dogodilo ono što mi se dugo nije. Bio sam sretan jer je ona bila sretna. Ma što bio, jesam i dalje.
Pozdravno, Ribac
- 12:50 -
(4) -
-
(4) -
-