petak, 11.05.2007.
Sretan mi blogodan!
10.5.2004.
Otvorio se bloghaer kao prvi blog alat.
11.5.2004.
Pune tri godine od kako postoji blogerski Ribac. Puno toga se dogodilo, puno toga se izmjenilo, a ponajviše ja. Krenuo sam u retrospektivu cijele svoje arhive.Datum prvog posta i otvorenja bloga se ne poklapaju. Zašto? Zato kaj sam bio blesav. Zato kaj sam mislio da sam previše djetinjast. Zato kaj me puklo ko anspik da iz čista mira pobrišem svoje stare tekstove (doduše u to se umješao i stari komp koji je krepavao na mahove, pa sam i zbog toga šizio). i za razliku od Anspik, nisam ih pohranio na kompu, nego samo na blogu. I kad sm kliknuo na izbriši, otišli su u nepovrat. Bljeh... A to he bilo prije svih ovih fensi stvari poput spremljenih i izbrisanih postova, smajleka, ili teksta u boji.
Prva komentatorica bila je d.s.o.. Ah taj uspjeh i uzbuđenje na prvi komentar. I dan danas će mi ostati u lijepom sjećanju kao divna i draga osoba, koja je je zbog životnih okolnosti odplovila natrag na svoj otok. Još nam se tu i tamo javi, no ono što je bila kad se tek počinjalo...
Krenuo sam klikati na komentatore iz prošlosti. Neki su sa onih popularnijih lista i oni su ostali, a druge dvije trećine nakon što nisu uspjele pobrati male komadiće slave su odustale i njihovi blogovi su sada samo prazancyber prostor pun prašine...
Još sam nostalgično gledao na dane kada sam se na komentare trudio odgovarati komentarima. Mnoge stvari padnu na pamet taj tren i zgodno je tako odgovarati, no danas gledam svoje komentare. Pola njoh nije konstruktivno, svode se na pozz, kissić, cmokić i ostale saharinske budalaštine nakon kojih trebam inekciju inzulina. Druga polovica se svodi na lance sreće, a tu i tamo se nađe koja iznimka koja se odnosi na post, i zahvalan sam vam na tome.
Što me čeka, samo vrijeme zna, zasićenje ili novi nalet inspiracije? Hm, hm, u posljednje vrijeme često teoretiziram, bez nekih konkretnih postova. Ma nek idem slavljenički spat.
Pozdravno, Ribac
- 08:00 -
(8) -
-
(8) -
-