subota, 20.05.2006.
Čepovi, Moulan Rouge i Cinestar
Strka od dana. Predah je došao u vidu nje, nje, nje, nje i nje. Ah blažen, među ženama!
Povod je bio gledanje famoznog Da Vinčijevog koda. Solidan filmić ako poput mene malo ostavite kršćanska uvjerenja po strani i sve shvatite kao fikciju. Plus da ne govorim da sam nakon 20 minuta otkrio... hm, bolje da ne kažem, pa da ne upropastim gledateljima-to-be jedan od najvećih misterija.
Sve je počelo mojim trčanjem preko pola grada. Zatšo nisam išao javnim prijevozom? Zato što sam bio u nekoj pripizdini, opalio me adrenalin pa sam otprilike trčao trčetvrt maha. Pred samim kinom sreo sam Maju i još jednu nebitnu za ovu priču. Trk do bankomata, jel ipak karte nisu besplatne. Kad pljunolovac reče: 'nije isplata od 200 kuna'.
Ha?
No dobro, bankomat je pošandrcao i najmanji iznos koji je mogao pljunuti jest bilo 200 kuna. Pa kad je bal nek je maskenbal. Uniđosmo u velebni Cinestar te nađosmo skoro cijeli ostatak ekipe. Naravno falio je najkrucijalniji član koji je imao karte kod sebe. Pošto su svi koji su kupili karte skoro već ušli, a čuo se foršpan za treći dio X-mena lagano smo grickali živce i raspravljali o tome kako se može dobiti HPV na javnom WC-u. Na kraju je kartašica došla, kupili smo kokice i unišli u velebnu prostoriju sa puuuno stolica i velikim platnom.
Ispravak netočnog navoda.
Jedan anonimus mi je skrenuo, na početku priče kraj bankomata, pogled na poster dotičnog filma na kojem je bilo nakeljeno 'pauza 15 minuta'. Iz dokonog razloga odlučih ne kupiti na početku kokice, već u pauzi. Mojoj sreći i čemeru nije bilo kraja kad sam shvatio da neće biti pauze.
No dok su trajali foršpani i reklame ona i ja smo ometali sve prisutne inerpretacijom jednog dueta Ewana&Nicole iz Moulan Rougea. Tko misli da je ovo previše gay za mene, neka zauvijek šuti, inače dobiva po gubici. Film je protekao u opuštenoj atmosferi, te izvrsnoj interpretaciji Sir Iana McKellena kao Sir Leigh Teabinga.
Nakon filma uputismo se u podzemlje. Zapravo smo sišli pokretnim stepenicama na nižu razinu na kavu. Rezultat: desetci Pago čepova koje smo revno spremali u kuverte za nagradnu igru. Za sve je kriva Desiree. Na kraju mi je falio jedan (brojkom: 1) čep. Iako sam znao da sam ih izbrojio točno pet (brojkom: 5) pomislih da ga je netko zabunom strpao u svoju kuvertu. Na kraju je ispalo da su svemu krive ove dvije zloće koje su me očito htjele strpati pravac Vrapče. Ili šanka da žicam još jedan čep. No jedan lapsus linguae i bile su uhvaćene.
Na kraju smo kovali planove za iduće sastanke, no tko zna što će biti od svega toga...
Sa štovanjem, Ribac


