subota, 21.01.2006.
Livin' in NY
Svima je dobro poznata afera koja se trenutno odvija na stranicama Bloga i Jutarnjeg na račun Newyorčanke i Tomislava Čadeža.
Svi znamo da je blog javna stvar. Neki to koriste više, a neki bi zapravo samo htjeli imati svoj kreativni kutak. Tome i postoji copyright da se svaki dio objavljen na bilo koji način na blogu može zaštititi, te da ga nitko drugi ne smije koristiti bez znanja vlasnika. Ako se to već radi trebao bi se navesti izvor, no također i pitati vlasnika za dopuštenje. Poznavajući hrvatske i američke zakone to podrazumjeva više desetaka godina prije mogućeg korištenja materijala bez dopuštenja vlasnika,
Neworčanka je to pravo koristila. Novinar je napravio recenziju bloga navodeći te citirajući neke djelove, no ne pitajući dopuštenje. Tko bi sad normalan cijelo vrijeme pitao ljude za dopuštenje, pitate se? Pa kada ste u dobrim odnosima sa autorom, često se ide linijom povjerenja. U slučaju da ne poznajete autora, baš zbog zlouporabe, te krivog svaćanja autora postoji copyright.
Ako ste pažljivo čitli recenziju, niste našli neke negativne dijelove. U principu bi svratili na blog, osim ako baš niste voljeli "Sex&City" zbog brojih uspoređivanja.
To nastaje problem. Život koji je Newyorčanka vodila bio je takav u samo malom postotku. Samohrana majka, van svoje države, kao freelancer, baš ne zvuči kao seksigradovski nastavak, ne?
Možda. Iako Newyorčanka najvjerovatnije zarađuje više od nas (što nas ne bi apsolutno trebalo zanimati), u SAD-u također i veća davanja. Da netko objavljuje vaše fotke na internetu, pa bile i one u novinama sa određenim kredibilitetom, ne bi vam baš bilo svejedno. Da se priča o vašem ljubavnom životu, bivšem i budućem, već bi vam se dizala kosa na glavi. A kada bi netko objavio fotografije vaših najbližih, već bi mu skidali sve svece sa neba.
Poznato u povjesti, već je Newyorčanka brisala svoje postove zbog sukoba s T-Zombixom, vratila se i bila izložena javnosti. Njena reakcija je možda preburna, no ako poznate filmske zvijezde mogu tužiti novine zbog, npr. objavljivanja slika sa vjenčanja (što je loše u slikama sa vjenčanja?), ne vidim razloga zašo to ne bi učinila i anonimna osoba? Punjenje džepova malim međunarodnim sporom je ideja koja vremenom sve više dobiva na apsurdnijem zvuku. Ovdje je očito samo rijeć o principima i pokazivanju zubi. Tijah, to rade i medvjedice ako im se prevše približite mladima, a samo ste ih htjeli podragati...
Afirmativna recenzija ili ne, površno čitanje je ono što ljuti autoricu sada cenzuriranog, te svih postova izbrisanog bloga. Ovim možemo isključiti dizanje autoričinog rejtinga na ljestvici čitanosti. Pozitivno pričanje o osobi ne znači nužno dobru stvar, što smo se mogli ovdje uvjeriti.
Kako je Ariston rekao, sagledavši cijelu situaciju poprilično ozbiljno, ovo bi mogao biti kraj početka bloga.
No nije navedena jedna verzija u ukojoj bi vuk bio sit a ovca cijela. Da se dvije strane dogovore o eventualnim sankcijama i isprikama, bez oragana sudske vlasti te očiju javnosti. To kako će se afera završiti nas ne bi trebalo biti briga, no kako smo nacija željna senzacija, ova afera će biti poprilično istraživana i izvrtana. Sloboda medija je u Hrvata još poprilično rastezljiv pojam. Čitanje nečega što netko piše i zaključivati o osobi je poprilično nesigurno. Tko nam kaže da su ljudi u BB kući baš takvi kave mi vidimo na televiziji? Režiseri uvijek stavljaju ono što je bitno za podizanje gledanosti, ne marivši pri tome o samim ljudima. Tko zna, možda se među ovim medijskim masakrom kriju dvije jedinke koje su srodne duše?
Sa štovanjem, Ribac
(16) -
-
