utorak, 27.12.2005.
Kako strpati cjelu godinu u jedan post?
Nikako, no ja ću pokušati. Kako mi je 2005-a bila sve samo ne dosadna mislim da zaslužuje jedan rezime.
Dočekao sam ju u Velikoj Gorici. U velikom stilu? Ne, dapače dočekao sam ju na jednom od najlošijih novogodišnjih tuluma uopće. No za napomenuti je da sam tamo popio jednu od najboljih kava u životu. Crnu, jaku i taman dovoljno slatku.
Na odmet nije napomenuti da je početak ove godine u jugoistočnoj Aziji bio sve samo ne veseo.Zatim sam nakon puno previranja zbilja počeo pisati svoj blog 12.1. Na prvi post dobih famoznih 0 komentara. Ah ti početci…
Zatim dva-tri mjeseca ne previše uzbudljiva. Upisao sam se na pripreme za fax (nikakva korist) i – postao sam punoljetan. Na tulumu se dogodilo to da sam dobio doživotnu prijateljicu za koju znam da ću se moći osloniti u bilo kojem trenutku.
U četvrtom mjesecu oprostili smo se od pape Ivana Pavla II, čovjeka koji je bio zaslužan za dobr dio svjetske politike tjekom svojeg 20inešto godišnjeg mandata. Da nije bilo njega, tko zna što bi danas bilo sa komunizmom.U tom mjesecu su me cure iz razreda tako dobro zafrknule da je jedna trudna da sam mjesecima bio uvjeren u to.Također ispunio sam jedan od svojih snova i posjetio Dubrovnik. Natjecanje iz Lidrana, a ja sam dogurao do državnog nivoa. Ah, to su bili dani lude zabave i lude ekipe…
U svibnju sam prvi puta upotrijebio svoje izborno pravo i glasovao na lokalnim izborima. Mda, kao neočekivani rezultati… baš…I onda kraj srednje škole. Norijada. Sretno Djete mi otkriva svoj blog. Maturalna večera. Uf, kraj tog mjeseca je bio poprilično brz.
U lipnju sam šizio zat što me komp yebo u glavu i nisam pisao blog. Cjeli mjesec je bio posvećen maturi i pripremama za fax. Kak ti ga ne, samo izgledom. Cjeli mjesec sam ljenčario više-manje. Zato nisam upao na stomatologiju. Očajavao sam više zbog toga što su svi okolo davali sažalne komentare i poglede, nego zbog toga što nisam upao. Znao sam100% da ću upasti na veterinu.Otkrio sam Lonely i Plavooku, koje su dalje utjecale na moju perspektivu na internet…Naravno ‘najbolje ljeto života’ je bilo sve samo ne to. Nekoliko dana na moru uz usiljenu rodbinu. Ohmygod…
U devetom mjesecu otkrivam
Deseti mjesec je počeo jako dobro. Završio sam sa svojim pričama iz ZET-a u flash vijestima na naslovnici. Trenutno moj najvći blog-doseg. Najvažnije je bilo što sam se prvi put susreo sa ljudima koje sam upoznao preko interneta na blog kavi. To je bio samo početak. Kraj mjeseca sam dočekao na Forumaškom tulumu gdje sam upoznao i neke blogere, konkretnije, prvo pa Choco. Ptičija gripa.
Početak studenog je obilježio Ogi (moj pes koji je sad veliki i zdravi). Krenuo sam na vozački, i još nisam završio… Hrvati osvojili 2 mjesto u Duexovom istraživanju po frekvenciji… khm… rifljanja jedih uz druge, te sam napravio istraživanje o sexualnim vratolomijama.
Prosinac je počeo sa brucošijadom Filozofskog čije posljedice i danas osjećam. Ulovili su Gotovinu. Moj prvi pokušaj blogerskog okupljanja propada. Kupujem novi mobitel i novu karticu (za one koji imaju moj stari broj, nemoraju mjenjati jer mi je novi isti) Mjesec još traje, ja sam živ…
Sa štovanjem, Ribac
(9) -
-
