Bikeri u Umagu

15.05.2006., ponedjeljak

Nisam mislila ići nikuda ovaj vikend.

Već sam pisala o tome - ja imam visoki tlak. Takva mi je genetika - nona i teta po maminoj liniji umrle su od posljedica moždanog udara. Moja mama se godinama već liječi od visokog tlaka, no usprkos tome je lani preboljela moždani udar. Iako je poprilično dobro, napose fizički, promijenila se nakon udara - nije više ista osoba, što najbolje primjećuju oni koji je dobro poznaju, no najviše od svih ja, koja se moram nositi s njezinim promjenama raspoloženja, depresijama, karakternim promjenama koje su itekako vidljive. Postala je ovisnija o meni, tvrdoglavija, ne podnaša samoću, ne može više toliko ni raditi po kući ni koncentrirati se kao prije.
Ja se trudim jako biti joj od pomoći i pri ruci. No, kako vrijeme odmiče - primjećujem da nekako ubrzano stari. U posljednjih godinu dana ostarila je, psihofizički, desetak godina. Tako da sada pokazuje svoju kronološku dob, prije je mogla proći kao puno mlađa osoba. Ja se borim - jako mi je teško priznati samoj sebi da je pomalo gubim.
No, starenje i na kraju krajeva, i sama smrt - dio su života. I neminovni su...

Ja znam da mene čeka ista takva sudbina. S tom razlikom da ja djece nemam i da ću u njezinim godinama biti, najvjerojatnije, sama. I toga se ne bojim.
No, iako kažu da su doktori najgori pacijenti, ja sam u ovom slučaju, iznimka. Godinama uzimam redovito terapiju za tlak, nemam povišene masnoće (za sada - mama ih je imala u mladoj dobi već, savršenoj "liniji" usprkos) no pazim na ishranu (hajde, dobro, no...većinu vremena - ne odolim uvijek ćevapima i sličnoj finoj, masnoj i nezdravoj klopi), nastojim ne pretjerivati s kavom, ne pušim osim u posebnim prigodama (hehehe...nisam na TO pušenje mislila). No, moj internista me svako malo natjera na nošenje holter-monitoringa tlaka. To je, za one koji to ne znaju, manžeta za mjerenje tlaka koja se nosi na nadlaktici, spojena uz mali kompresorski aparatić s kompjuterskom karticom koja 24 sata mjeri tlak i registrira njegove vrijednosti kao i broj otkucaja srca u minuti. To mjerenje znači automatsko napuhavanje manžete svakih 20 minuta tijekom dana te svakih 40 tijekom noći (22-7 sati), s time da ti napuše manžetu do te mjere da cijela ruka poplavi.
Uglavnom, uvalio mi prikan taj aparatić u subotu ujutro, da ga nosim do nedjelje ujutro i zatim ga sama skinem.

I tako ja odlučila - subota mi je ionako bila radna - ne idem nikuda. Poslije posla sam otišla naći se s mojom ekipom na kavu, a tamo me navukli na tanki led!
Kako svi znaju da sam ja skoro pa umageška veleposlanica u Rijeci (imamo kuću u Umagu), a u mojoj kompi su ljudi koji obožavaju motore (iako ja baš nisam jedna od njih - previše sam poginulih i teško stradalih motorista vidjela), a ovaj se vikend u Umagu održavao 5.motoristički susret u organizaciji Moto Kluba Staaari Rokeri iz Umaga , navukli su me, a ja se dala navući, da navečer odemo do Umaga.

Rečeno-učinjeno! Inače, cijelo zbivanje je bilo organizirano u autokampu Stella Maris, nekoliko kilometara od Umaga.
Mi smo došli navečer oko 22 sata, iako je dio ekipe krenuo ranije poslijepodne, ne bi li prisustvovao igricama tipa uhvati bananu koja visi sa špage u vožnji, motociklistička alka i slično.
Kada smo stigli, već je bio na pozornici u tijeku koncert umaških grupa, a posjetitelji su se natiskivali oko štandova s pivom i ćevapima. Naravno, i naš muški dio ekipe, koji nam je kavalirski donosio piće i hranu.

Oko 23,20 na pozornicu su došli Riječani, Let 3, "pojačani" Martinom Vrbos i još jednom curom.

Iako mi fotke (opet!) nisu baš kvalitetne - sasvim je vidljivo kako je jedan naš frend, Riječanin of course, reagirao kada su svirali "Riječke pičke"...

Nakon Letovaca uslijedio je službeni dio programa, podjela nagrada i priznanja za sudjelovanje (inače, najudaljeniji biker je bio iz Velike Britanije), a zatim i neizbježni, za ovakove susrete, striptease.
Trebam li napomenuti da su muški svi redom ustali i istezali vratove ne bi li što bolje "pohvatali" zbivanja na pozornici?
Poslije njih, pa sve do zore, svirao je slovenski band "Razvaline" i to jako dobro, rokerske klasike.

Nakon što smo odspavali par sati kod mene u Umagu, popili smo kavu u Tondu i vratili se u kišnu Rijeku.
A sutra (ma što sutra, danas već!)...opet arbeit!

- 01:12 - Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	svibanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ja i svijet oko mene.

Nekada je ovo moj dnevnik, nekada moj ventil, prijateljsko rame. Ovdje pišem ono što volim, ono što me smeta, ono što bih željela sačuvati od zaborava, podijeliti sa nekim...

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Index.hr
Novi List online

Hall of fame

AnnieDM
Armin in the sky...
Barba
Beauty by Linadora
Beštijica
Big Mamma
Bugenvilija
Čačinački Alkosi
Demjanica
Emy
Eviltwin
Freakusha
Frishki
Ivva
J-zee
Juliere
Keks i smrad
Kemoterapeut
Kulerica
Kupus(ica)
Linadora
Loptica koja skače
Lucy Fair
Megi
MonoA
Neno u sredini
Opaljena
Paklena domaćica
Petra
Poliglotna uzduž i poprijeko
PticaT
Tija
Uličar
Usidjelica
Vjeverica
Quod scripsi...
ŽutaMinuta

Posebna kategorija : moji Riječani

A
Blokche
Carolina Riječka u Chicagu
Donk
Esperanza
Eta
Mala Ifa
Moljac među knjigama
Mr.Piton
Nemezis
Nezaboravak
Tišina
TVkritičar
Van Bitch
Vražica a.k.a.SheDevil

U posljednje vrijeme su nas "ostavili na cjedilu"

Neličica
Plavuša s Harvarda
Trapula

Naravno, čitam još mnoge druge...

Moji čitači

Samo za moje oči...

rijecanka_i_svijet@yahoo.com