Riječanka&svijet

22.01.2006., nedjelja


Opet malo o blogoprivatnosti i treći dio trilogije fotki
Nakon duljeg vremena, izbijanje blogobure i sukoba na relaciji Newyorčanka – Jutranji list, potaklo me ponovno napisati nešto o blogu i privatnosti. Posljednji puta sam o tome pisala prije više od godine dana, kada je pukla afera o otkrivanju identiteta blogera Trapule, nakon čega je on prestao pisati blog.
Tada se na blogovima i među blogerima, kojih je bilo još jako malo, barem u odnosu na sadašnji broj, razvila žestoka polemika o tome što je privatno a što javno na blogu.
Kasnije sam još u nekoliko navrata pisala o privatnosti na blogu, ponukana uglavnom bezobraznim komentarima i vrijeđanjima te riječnikom kojemu nema mjesta nigdje (hajde, možda za vrijeme BDSM seksa između partnera kojima je dirty talking fetiš).

Tada sam već rekla, a isto stanovište zastupam i sada, da je moj blog moj dom – ovdje ja pišem ono što želim, koliko želim i na način koji to želim. Naravno, na taj način blog je ogledalo mene – on prikazuje tko sam i što sam, jer način na koji netko govori, piše i komunicira govori o njemu puno više nego što je netko svjestan ili što bi htio – otkriva nečiju kulturu, background, obrazovanje, karakter, intelekt...i još puno toga.
Isto tako, ono što napišeš i postaš na blogu, postalo je javno i više nije privatno; svačija je svojina i tu više nema natrag; copyright i zakoni o autorskom djelu su što se Internetske sfere tiče još poprilično sivo i neistraženo područje te teško primjenjivi i dokazivi, naročito kod nas. No, o zakonu i pravima ne bih ovdje i sada...već o etičkom aspektu privatnosti i prava na njeno uzurpiranje, svojatanje i komentiranje.
Mene nitko nije tjerao da ovdje vama prikažem dio svoje intime, a o meni ovisi da li ću tu pokazati sve (full monty) ili dio... Međutim, to ne znači da su svi komentatori, naročito oni anonimni «hrabronje» pozvani da slobodno pljuju i prosipaju ostaje tjelesne izlučevine po meni i mom blogu. Tko voli i želi čitati, dobrodošao je. Tko ne – postoji iksić mali bijeli na crvenom polju u gornjem desnom kutu ekrana, i samo jedan kliktaj na njega miče ono što nam je gadno i ne želimo gledati i čitati. Komentari nisu obavezni, daleko od toga.

U posljednje vrijeme blog i bloganje je postalo jako trendy. Počelo se naveliko po novinama (prodaje novina radi, ne zbog drugih razloga) recenzirati blogove, osvanuli su i neki blogovi čija je jedina svrha recenzirati druge blogove. Za mene, to je glupost! Blog nije zadana forma, svatko piše i crta i postavlja slike i radi na svom blogu ono što želi, tako da je neko kategoriziranje i kritiziranje poprilično besmisleno. Jedini je koliko-toliko komparabilni parametar posjećenost bloga, no ni to nije garancija kvalitete.
Općenito pričati o kvaliteti ili vrijednosti bloga je pomalo besmisleno. Ja pišem kada mi se piše i to ono što se meni piše...i tu prestaje svaka diskusija i uspoređivanje sa bilo kime ili čime.
Meni osobno, spominjanje mog bloga ne predstavlja ni pozitivni ni negativni ushit. Drago mi je, ili pak ne, ovisno o kontekstu u kojem se spominje, no daleko od toga da bih žile grizla ili nekoga tužila. No, to ovisi o samoj osobi, ne osuđujem one koji to čine. Na volju im...
Svatko tko išta napiše i objavi na Internetu, treba biti svjestan da je to što je postao dao u javnost...i da su putevi Interneta zagonetni i nedokučivi, baš poput Gospodnjih (ne, ne hulim, ne uspoređujem Internet s Bogom – ovo je samo parafraza), ali i da je privid anonimnosti na Netu – samo privid.

Dakle, neki sam dan spomenula da je Silky uporno izbjegavao fotkanje. Danas je bljuzgav, bezvezni kišni dan i moj gospodin mačak je cijeli dan u kunjajućoj fazi.
Ja sam jutros otišla do Case na Vežici kupiti jedan poklon (idući tjedan idem na jedan muški rođendan) – pa sam zbog inventure poljubila vrata. Nakon toga sam se spustila na kavu na mokri Korzo, pa sam usput u DM-u nabavila hranu i pijesak za moju zvjerčicu, koja je pola dana provela spavajući u ormaru, naravno u velikoj ladici gdje držim speglanu posteljinu!
Kada sam došla kući, bacila sam robu koju sam nosila na krevet (među ostalom, i pernatu jaknu bez rukava), što je Silky jedva dočekao, izmigoljio se iz ormara i zavalio na njega, tako da sam ga uspjela poslikati.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

U pauzi slikanja, otvorila sam mu konzervu, što je mog Master-a of the Universe odmah trgnulo iz snova...

Image Hosted by ImageShack.us

Navečer mi je došla mama u inspekciju, pa sam odlučila napraviti fritulice (nisu mi se baš dobro digle, stavila sam rakiju umjesto superhikovskog kiseliša koji obično koristim, ali su bile ipak fine, sa grožđicama i suhim smokvama).

Image Hosted by ImageShack.us

Evo, slobodno se poslužite, uz kavicu!

Ovim fotkama danas sam napokon dovršila ispunjenje obećanja datog već poprilično davno. Što me čini zadovoljnom (ha, baš sam karakter, wow) ali se i pomalo ljutim na sebe jer mi je toliko vremena trebalo. Ah, mi perfekcionisti....


- 00:35 - Komentari (41) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>