15.01.2006., nedjelja
Siječanjski vikend
Siječanj i dalje traje, i traje...doista, počinjem vjerovati kako je ovaj mjesec i realno a ne samo virtualno, dulji od drugih. Odavno je već bila Nova godina, a tek smo na polovini. Iako sam, eto, malo pokleknula u svom optimizmu (dva posta ranije sam tvrdila kako siječanj brzo prolazi), ipak se još dosta dobro držim – za razliku od nekolicine mojih dragih prijatelja, ne dozvoljavam siječanjskoj depresiji da me ščepa za gušu.A ovih posljednjih dana čujem svakodnevno, što uživo, što telefonom, masu jadikovki. Počevši s mojom mamicom dragom, koja loše spava, jer joj smeta Pun Mjesec (u to je uvjerena, ja sam joj pokušala protumačiti da je to od godina i nekativnosti – tipična staračka nesanica – i vjerujte mi, nisam dobro prošla...), pa preko mog vrlo dragog prijatelja kojeg muči i maltretira bivša supruga jer mu bez objašnjena i bez ikakve veze s mozgom mijenja termine kada može viđati dijete. Drugog jednog prijatelja muči što je potrošio previše novaca, a doista nije to planirao, a ni trošio poput pijanog bogataša – najprije mu se na gotovo novom autu desio kvar; OK to nije morao platiti, no pegula nije stala, nego mu je pukla cijev u kupaonici (a stan nije osiguran), pa se tu iskeširao, a za šlag na torti je na snijegu slomio ruku. Sada, nije baš neki komplicirani prijelom, na sreću, ne treba mu operacija, no najmanje mjesec dana bolovanja mu ne gine. Treći prijatelj, pak, je doživio ovih dana n-to razočarenje u ljubavi, nakon dva propala braka i nekoliko popucalih ozbiljnih veza. Pa je odlučio, dobro, ne baš zarediti se i prijeći na celibat, ali za neko vrijeme izbaciti žene iz vlastitog sistema – odlučio je ne razmišljati o njima, ne okretati se za njima na ulici, ne upucavati se curama vani (nije baš odlučio ne izlaziti, vrag jedan), ne zvati ih telefonom, ne izlaziti sa njima vani...ne, nije odlučio prebaciti se na vlastiti spol, za sada. Poznajem ga dugo i znam da je prilično nedosljedan, pa baš ne vjerujem u ovu njegovu novogodišnju deklaraciju. Uostalom, zvao me telefonom i dogovorili smo se da ćemo se ovih dana naći na kavi – tu je već zatrokirao, jer, iako sam mu prijateljica, ja sam formalno-pravno, žensko, hehehehe. Da ne bi ispalo da je siječanjska depresija izrazito sklona zahvaćati muškarce, imam ja i frendica u bedu. Jedna je od njih i moja frizerka B.koja se žali da nema prometa u siječnju i veljači i ozbiljno razmišlja o tome da ode na tri mjeseca raditi, preko agencije, kao babysitterica u Švicarsku. Što je pak gotovo bacilo u bed mene – a tko će me onda šišati?!? Naime, moja sadašnja frizura zahtijeva šišanje, a i farbanje, barem svaka 3-4 tjedna. No, dobro, B.mi je preporučila svog kolegu, pa ću nekako preživjeti dok se vrati. Na poslu je bilo prilično dobro. Usprkos promjeni asistenta/ice, sve je teklo bez problema. Gužvi nije bilo pretjeranih, puno je ljudi na skijanju, no ipak sam jedva dočekala vikend. A on mi je tako brzo protutnjao, da sam maloprije, dok sam prala suđe, u trenu pomislila : «Ma danas je subota, zar ne?»... Nije, grrrr!!! U petak sam bila na šišanju, pa sam se malo zatračala sa B.i došla doma poprilično kasno. U subotu sam radila, doduše samo 4 sata, ali ipak jesam, što automatski skraćuje vikend za cijeli jedan dan. No, dobro, stigla sam popiti kavu na terasi, na Korzu, sunčanom i ne baš tako hladnom (dok se ne makneš u sjenu, barem). Subotnju večer smo, jedno manje ali «jako» društvo, proveli kod M. Ona je, naime, odlučila napraviti večer kuhanog vina. Nema veze što nema snijega i što nismo u nekoj planinskoj kućici, već u centru grada, na 50-ak metara od mora. Uz to je pekla pole (ili police, kako tko zove) od krumpira sa pancetom. Došli smo, naravno, u trenerkama. Bilo je baš zabavno – naravno, napili smo se nakon prve krigle (ja sam to i pretpostavljala, pa sam došla pješice), a nakon druge je naš prijatelj R. završio u WC-u i narednih nekoliko sati grlio školjku! Trebam li napomenuti da smo mi ostali umirali od smijeha i da će idućih nekoliko tjedana njegova «loša kondicija» i «slabo baždarenje» biti učestalo spominjano? U neke sitne sate došetala sam se kući – hladan zrak me u potpunosti rastrijeznio. Jutros sam spavala do podneva, probudila sam se bez glavobolje, poletna i dobro raspoložena, i odmah nakon kavice (mocca sa mlijekom i smeđim šećerom) krenula sam pripremati ručak. Naime, pozvala sam M.na bakalar sa mlijekom. A njega radim od svježeg ili smrznutog (kao i u ovom slučaju) bakalara, iako ga neki rade i od sušenog, koji je «jači» i aromatičniji, i kojeg u biti ja više volim. Kako već dugo nisam pisala recepte, evo ga ovdje : uzme jedan očišćeni filet bakalara (u posljednje vrijeme se kod nas bez problema nađe smrznuti bakalar) i operem ga onako zamrznutog i posolim, stavim u plitku posudu i prelijem mlijekom u koje stavim malo ribanog muškatnog orašćića i đumbira (može u prahu ili sitno nasjeckanog). Pustim da se tako paca jedno sat-dva. U međuvremenu pripremim sofrito od malo luka srebrenca (jedna manja glavica vrlo sitno sjeckana), oko pola glavice češnjaka i dvije velike žlice sitno nasjeckanog peršina (ja sam zaboravila kupiti svježeg, no imam uvijek zamrznutog nasjeckanog – u zadnje vrijeme ima takvog i za kupiti). Kada je sofrito popržen, stavim ocijeđeni i na manje rezance narezani u međuvremenu odmrznuti bakalar, prodinstam ga podlijevajući ga pri tome istim mlijekom u kojem se pacao, razrijeđenim sa vodom u omjeru pola-pola. Kuha se tako nešto više od pola sata ili dok nije omekšao – dodam u međuvremenu crnog papra i soli, po želji i malo vegete. Kada je skuhano, dodam 3-4 sitno nasjeckana (na male kockice – ja volim da mi je krumpir sitniji, neki režu na veće kocke) sirova očišćena krumpira, oko pola litre vode i kuham daljnjih pola do tričetvrt sata, dok nije onako fino zgušćeno, za jesti žlicom. Kada je već serviran, na njega naribam malo parmezana. Uz to sam napravila zelenu salatu sa sjemenkama lana, sezama, bundeve i suncokreta začinjenu mješavinom maslinova i bučina ulja te acetom balsamicom, a pili smo pelješački plavac – svaka po pola čaše, nekako nam nije baš išao...iako je bio odličan. Baš sada, kada sam opisivala hranu, sjetila sam se obećanja – slike kuhinje! Stvarno, pomalo se sramim – idem u ormar potražiti CD sa uputama za prebacivanje slika sa mobitela na komp – nisam još nabavila digitalca, o lijenosti moja... ali hoću, uskoro! Idem sada vježbati malo.... UPDATE (u sitne sate) : I did it!!! Uspjela sam!!!! Evo par slikica moje kuhinje :)))))     Onda, kako vam se čini? |
| < | siječanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Ja i svijet oko mene.Nekada je ovo moj dnevnik, nekada moj ventil, prijateljsko rame. Ovdje pišem ono što volim, ono što me smeta, ono što bih željela sačuvati od zaborava, podijeliti sa nekim...
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Index.hr
Novi List online
Hall of fame
AnnieDMArmin in the sky...
Barba
Beauty by Linadora
Beštijica
Big Mamma
Bugenvilija
Čačinački Alkosi
Demjanica
Emy
Eviltwin
Freakusha
Frishki
Ivva
J-zee
Juliere
Keks i smrad
Kemoterapeut
Kulerica
Kupus(ica)
Linadora
Loptica koja skače
Lucy Fair
Megi
MonoA
Neno u sredini
Opaljena
Paklena domaćica
Petra
Poliglotna uzduž i poprijeko
PticaT
Tija
Uličar
Usidjelica
Vjeverica
Quod scripsi...
ŽutaMinuta
Posebna kategorija : moji Riječani
A
Blokche
Carolina Riječka u Chicagu
Donk
Esperanza
Eta
Mala Ifa
Moljac među knjigama
Mr.Piton
Nemezis
Nezaboravak
Tišina
TVkritičar
Van Bitch
Vražica a.k.a.SheDevil
U posljednje vrijeme su nas "ostavili na cjedilu"
Neličica
Plavuša s Harvarda
Trapula
Naravno, čitam još mnoge druge...
Moji čitači
Samo za moje oči...
rijecanka_i_svijet@yahoo.com