Riječanka&svijet

27.11.2005., nedjelja


Nakon bure - povodanj!
E, stvarno smo mi na Kvarneru otporne biljke! Najprije nas je početkom tjedna bura obrijala na suho i bez žileta, pa je krenula južina, pa orkansko jugo i kišurina bez kraja. U noći s petka na subotu je u ovim našim krajevima napadalo gotovo 90 litara kiše na četvorni metar, pola grada se pretvorilo u bazen. Jugo je tresao škurama, kiša šibala po staklima a ja sam spavala kao beba!

U subotu sam jedva oko podneva ustala i bila bih se odrekla bez problema subotnje kavice sa frendicama na Korzu, jer je osim kiše i jakog juga počelo i grmjeti. No, morala sam otići kupiti poklon frendu za rođendan – uzela sam mu parfem, CK One – jer sam navečer pozvana na rođendanski party.
Sve u svemu, imala sam sreće – dok sam bila u gradu, kiša je na jedno sat vremena i prestala, da bi neposredno po mom povratku opet krenulo sve iz početka, uključujući grmljavinu, koja mi je u nekoliko navrata uključila alarm na autu.

Navečer sam bila na partyju. Najprije sam, jakoj kiši usprkos koja je brisače na autu učinila gotovo pa potpuno nedjelotvornima, optimistički tražila parking u istoj ulici – jest, kako da ne! Nakon 2-3 kruga, stala sam na Gomili, na samom vrhu, što ipak nije bilo predaleko. Nekako sam odgacala do portuna – srećom samo stotinjak metara – i dobro prošla jer sam imala moje omiljene vojničke čizme, za razliku od moje frendice (i naše fancy blogerice) koja je imala cipele sa vrtoglavim potpeticama!
Ambijent partyja je bio idealan – veliki prazan stan bez namještaja ali sa centralnim grijanjem, u kuhinji iće i piće u ogromnim količinama, dobra muzika sa kompa, a kasnije uživo – gitara koju su svirali članovi jedne poznate riječke grupe. I tridesetak uzvanika od kojih sam većinu poznavala od prije.
Fešta je bila burna, a potrajala je do sitnih jutarnjih sati, tako da sam u zoru legla.

Danas sam se ustala rano, već prije 11 sati, pa sam otišla na kavu s frendicom, koja je prespavala u Lovranu. Kada smo se pozdravile, ona je krenula put Zagreba a ja majci na ručak (napravila je jotu sa kiselim kupusom…mmmm!!!).
A poslije sam si otkunjala par sati u dobrom društvu – Silkyjevom, naravno!
Pa je na red došlo pedikiranje, mazuckanje i telefoniranje…kiša je u međuvremenu prestala.
No, maloprije sam izašla na balkon – nešto pada! Nisam sigurna što, no nešto sitno sipi; kako je prilično hladno, čini mi se da bi mogao biti snijeg. Kada bi bar napadalo preko noći i zamelo nas – tako da ne mogu sutra na posao….
Bah, ništa od snijega, provjerila sam. Ipak je to samo kišica…šmrccc!
I ništa od markiranja s posla po tipu “zameo me snijeg, ne mogu iz kuće”…no, lijepo je sanjati, zar ne?


- 23:23 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>