Riječanka&svijet

05.11.2005., subota


Đir po Zagrebu
U četvrtak sam poslom otišla do Zagreba. Već u startu sam se malo zeznula, krenula sam prerano, jer sam pretpostavljala da bi moglo biti magle i kamiona na cesti, a kako sam imala obavezu biti u metropoli u 9 sati, ja ne budi lijena, krenula već u 5 i 30. No, kako je volim pritisnuti gas, u 7 sati sam već bila na cilju! Srećom, sa mnom je išla i moja mama, pa mi je pravila društvo gotovo dva sata.
Oko 13 sati sam bila gotova s poslom, a kako je tamo bio poslužen i ručak, nisam morala razbijati glavu gdje ću ići jesti, pa sam prvo otišla popiti dobru kavu (Jackie Brown u Kaptol centru) i onda u shopping. Nisam baš imala neke velike potrebe za kupovinom, ali sam našla jedne zgodne hlače u Paul&Sharku i prekrasnu crnu pletenu dulju jaknicu sa širokim ovratnikom i kožnim pojasom u Heruc galeriji. A u Martimexu na Trgu sam našla YSL-ov iluminator Touche eclat broj 1, kojeg nisam našla u Rijeci (Martimex je ekskluzivni uvoznik YSL proizvoda za Hrvatsku, dok u Rijeci ove proizvode drži, kao što sam već pisala, isključivo “Zdravlje i ljepota” parfumerija na Korzu). Što je, naravno, premašilo gotovo dvostruko honorar koji sam dobila, ali mi je mama priskočila i poklonila hlače! Hvala, mamice najdraža!

Predvečerje je bilo rezervirano za mini blogersko druženje. Napokon sam upoznala nju. Što da vam kažem? U biti, sreća je da je veći muški dio blogopopulacije ne poznaje, jer bi sigurno imao nemirne snove : ona je prava džepna Venera, duge, bujne plave kose, sa zamamnim oblinama na pravom mjestu. Popile smo kavu, pa malo prošetale, pa opet popile sok – i da samo znate koliko se muškaraca za njom okretalo! No, naša Loptica nije samo “looks”, ona je i “brains”, itekako. Tako smo se lijepo napričale, da je četiri sata druženja protutnjalo u trenu.
Šteta što treća gracija nije uspjela doći – zadržale su je obaveze na poslu, no idući puta kada dođem u Zagreb, njezina je nazočnost neizostavna, pod cijenu da joj prigodno polomim koju koščicu na nozi i onda zagipsam, te napišem ispričnicu za šefa!

U Rijeku sam se vratila kasno navečer, i bila sam mrtva umorna.
Petak je osvanuo poprilično tmuran, sa sitnom kišicom koja mi je onemogućila pranje i sušenje rublja.
Navečer sam izašla samo na piće sa nekolicinom prijatelja i relativno se brzo vratila jer me boljela glava.
Danas sam cijeli dan nekako pospana, no prisilila sam se da operem nekoliko majica na ruke i jednu perilicu šarenog rublja. Ujutro mi se nije dalo ići do Korza, jer me glavobolja nije napuštala dok nisam popila šumeći aspirin.
Predvečer sam bila kod moje V.na rođendanu, drugom, njene E-K. Kupila sam joj pelikana od peluchea na baterije, koji kada se stisne za trbuh počne pjevati i plesati. Mala se odmah čim joj ga je mama uključila, počela izvijati u ritmu pelikanovog plesa, što me baš oduševilo. Ostali, odrasli dio slavljenika me naravno, zezao na temu ptičje gripe, no na to se nisam obazirala. Donijela sam i maloj magnetnu slagalicu sa velikim slovima i brojkama, no to je igračka koja će kasnije doći na red.
I ta se proslava prilično otegnula, no ove godine za razliku od prošle, klincu su veći i izdržljiviji, pa nisu pozaspali i pustili nas odrasle da na miru slavimo, pa se društvo rasulo, jer je svatko morao odvući svog klinca na spavanje. Ja, ovaj puta nisam ostala dulje, opet me počela hvatati glavobolja, kojoj se pridružilo kihanje. Dok sam se vraćala kući, zvala me prijateljica N.da izađemo sa još nekoliko cura na malo bapsko druženje, no čak sam i to morala odbiti.
Sada sam se istuširala, skuhala si topli čaj sa okusom jabuke i cimeta, i evo me ovdje. Usput gledam i “Upoznajte Joea Blacka” po drugi ili treći puta, a uskoro ću sa knjigom u krpe.
Naporan je ovaj godišnji odmor...


- 22:35 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>