Riječanka&svijet

21.10.2005., petak


Bulevar Sumraka, ili, što kada slava jenjava?
Poznate i slavne voli svatko, odavno je znano. Bilo da se radi o sportašu, pjevaču, glumcu, političaru, lokalnoj misici, fotomodelu, manekenki ili pak znanstveniku, privredniku – sa poznatima i popularnima voli svatko biti u društvu; biti viđen sa njima znači i indirektno etabliranje i društveni uspjeh za onoga tko se grije na plamenu njihovog trenutnog uspjeha.
Pri tome je najmanje bitan način i brzina kojom su do slave i popularnosti došli – podjednako «vrijede» Nobelova nagrada za fiziku kao i sudjelovanje u Big Brotheru ili hodanje sa trenutačno najbogatijim nogometašem u zemlji.

Idoli, kumiri i uzori su oduvijek potrebni čovjeku – on ih se boji, priželjkuje, divi im se i moli im se, jer je vjera u nekog i nešto ono što, između ostalog, čovjeka razlikuje od nižih vrsta. Moderna idolatrija u kojoj ikone postaju glumci, pjevači, jetsetteri koji su od dojučerašnje djevojke ili momka iz susjedstva postali zvijezde, pak ima u sebi i jednu, po meni posebno opasnu komponentu, a to je ona naivna vjera da i ja, i ti i svi mi, koji smo baš isti kao i ona/on- nova zvijezda, ako se dovoljno potrudimo ili ako to dovoljno jako priželjkujemo, možemo jednako tako uspjeti.

No, sam put do uspjeha i slave najčešće nije ni brz ni lak. U najvećem broju slučajeva prethodi mu dugotrajno i mukotrpno tavorenje na dnu, teški i naporni rad, mnoštvo frustracija zbog neuspjeha, i najčešće, sretan splet okolnosti kojim se dotični ili dotična uspio lansirati u orbitu. Ti i takvi biografski detalji se pametnim marketingom najčešće zaboravljaju ili guraju u drugi plan.
I tako, nova zvijezda blista na nebu, sjaji u društvu, svi je žele, vole, fotografiraju, smješi se sa naslovnica na svim kioscima.
I sve je lijepo i sve je za pet...neko vrijeme. Onda, iznenada, nekako se naviknemo na tu facu, više se ne okrećemo kada je vidimo na naslovnicama, kojih je sve manje, sve je manje spominju žute rubrike u novinama i na televiziji, sve se manje čuje njezin ili njegov hit na radiju. Malo pomalo, tone u zaborav.
I, što se onda dešava sa tim ljudima?

Popularnost i slava su poput vrlo precizne vage. Jako je malo dovoljno da se sve skupa izbaci iz balansa. Ponekad je jako lako postati slavan – dovoljna je jedna hit-pjesma ili film, serija, izbor za miss. No, kako ostati na vrhu, kako se održati – to je već malo teži problem. I vrlo je vjerojatno da svatko, tko se barem u jednoj prigodi našao na nekom vrhu, prije ili kasnije postavlja sebi to pitanje. Jer, nekada je silazna putanja vrlo strma i skliska, pa se začas lako naći ponovno na dnu.
Rijetki su oni koji su joj se uspjeli odhrvati, poput legendarne Grete Garbo koja se povukla iz svijeta filma na vrhuncu popularnosti, ili pak oni, koji su dotakli dno, propali u potpunosti, a zatim se poput feniksa ponovno rodili iz pepela, baš kao i John Travolta koji je nakon «Groznice subotnje večeri» i «Briljantina» godinama glumački jedva nekako preživljavao uz pomoć serijala «Gle tko tamo govori», da bi ga tek «Pulp fiction» ponovno lansirao među zvijezde.
Problem održavanja kvalitete i popularnosti nije karakterističan samo za zabavljače – upoznao ga je i, u možda nešto blažem obliku svaki učenik ili student koji je od strane nekog profesora bio pohvaljen – idući puta od njega se očekivalo da zna još više i bolje...i tako spiralno prema gore...do kada/kuda? Isti problemi muče i pisce, od kojih se očekuje da svaka iduća knjiga bude sve bolje, jer ako nije, on više nije uspješan.

Naravno, takav život nije ni blizu onom zabavnom i lagodnom životu koji smo skloni zamišljati i sasvim izvjesno da su eksponiraniji ljudi izloženi većoj količini stresa nego mi ostali obični smrtnici. Stoga im je itekako bitno da svoju karijeru i spjeh što dulje održe na istoj, visokoj razini. Naravno, postoje mnogi načini kako ostati stalno popularan i slavan. Jedan od njih je svakako i pametno procjenjivanje svakog idućeg koraka, planiranje posla i suradnja sa ljudima iz marketinga. Postoji cijelo mnoštvo glumaca, pjevača, zvijezda koje godinama intrigiraju javnost jer se pojavljuju u umjerenim količinama i ne izazivaju skandale i javnu sablazan. Drugi pak, baš zahvaljujući skandalima i stalim uzburkivanjima mase, opstaju i uvijek ponovno intrigiraju. No, neki ne uspijevaju baš nikako i stalno klize i padaju sve niže, baš poput nekada popularnog rokera-pjevača bećaraca i prigodnog režimskog političara kojeg ni saborska penzija ne spašava od reklamiranja sredstava za mršavljenje sumnjive učinkovitosti.

A što je sa nama blogerima? Naime, i na naše šaroliko društvo se mogu nekih od ovih postulata itekako primjeniti. Naime, mnogi od nas su se izvanrednim tekstovima, napisanim u aktualnom trenutku i na intrigirajući način uspjeli vrlo brzo izdignuti iz mase ostalih blogova, steći publiku, fanove...i postati doista vrlo popularnima. Mnogi su uspješno nastavili održavati kvalitetu, intrigirati čitateljstvo i dalje. Neki su posustali i odustali, neki se ne predaju iako ne pišu više tako kao prije.
Različiti smo, što je dobro.
No, ima i nekih koji se najvjerojatnije grozničavo boje sumraka, koji nastoje pod svaku cijenu talasati. Nije to uvijek loše, dapače, no nekada je poprilično patetično. Takav je i primjer jedne blogerice, poznate proliferice, sa kojom smo nekoliko puta žestoko ukrstile jezike, prije nekoliko mjeseci kada je bila aktualna tema pobačaja i mogućnosti njegove zabrane, te uloge i utjecaja Crkve na život svjetovne države. E, ta ista opet, out of the blue, načinje tisuću puta već prožvakanu temu pobačaja.
Sve je to u redu, svatko ima pravo pisati ono što hoće i koliko hoće, no meni to naliči na pokušaj održavanja napetosti pod svaku cijenu, na isti način kao skandaliziranje skandaliziranja radi, najvjerojatnije radi održavanja posjećenosti i čitanosti bloga.

Pa vas ja sada malo pitam – na što ste sve spremni da biste svoj blog održali popularnim i posjećenim?




- 00:59 - Komentari (30) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>