Riječanka&svijet

09.08.2005., utorak


Kraj...još jedan...
…ovaj puta mog “ljetovanja”, ako se moj boravak u Umagu može nazvati ljetovanjem, obzirom na to da je posljednje 3-4 noći temperatura redovito bila oko 16-17 stupnjeva Celzija i da mi je tanka pamučna dekica na krevetu bila gotovo pa premalo. O vrućim, sparnim noćima, te o bilo kakvom obliku noćnog znojenja i nesanice zbog vrućine nije bilo ni govora.

Krenula sam rano poslijepodne nakon što sam malo pospremila kuću (vratiti ću se najvjerojatnije za vikend, a u rujnu tamo odlazi mama). Na cesti nije bilo gužve, pa sam za manje od sat i pol stigla kući. Radovi na cesti kod Istarskih toplica nisu mrdnuli ni za pedalj od kada sam prije mjesec dana prolazila. Naime, prošli puta, prije 2 tjedna u Umag sam išla preko Ipsilona.
Kada sam otvorila vrata stana – dočekao me totalni kažin! Silky je digao cijeli stan u zrak – razbacao jastuke u dnevnoj sobi, izgužvao pokrivač na kauču, pobacao na pod posteljinu sa kreveta u spavaćoj sobi. A u kupaonici, koja je bazdila poput septičke jame bilo je posvugdje na podu oko centimetar porazbacanog pijeska iz njegove kutije. Moja mama ga je dolazila redovito hraniti, ali to da bi mu posebnom lopaticom izvadila govanca iz kutije i bacila ih u WC školjku – ti ga voia, rekli bi Fijumani! Ili, u prijevodu : pazi da ne bi!
Isti slučaj je bio sa cvijećem – zalijevala je moje viseće pelargonije, koje su stvarno krasne i bujne ove godine, no nije potrgala osušene cvijetove!
No, što se može…nije to ništa novoga. Naravno, kada sam ja “dežurna” za obavljanje sličnih poslova kod nje, ne daj Bože da što nije napravljeno savršeno! A da ne spominjem činjenicu da sam sada opet i ponovno veliki njezin dužnik i da će mi barem do Božića spominjati kako mi je veliku uslugu napravila…grrrrr…

I tako sam ja (figurativno, jer je ipak još uvijek poprilično toplo) zavrnula rukave i nakon što sam par trenutaka mahnito razmišljala odakle početi, krenula čistiti i spremati.
Evo, sada nakon nekoliko sati neprestanog čistačkog šljakeraja, napravila sam si nesicu i napokon sjela za komp. I zapalila moju prvu riječku cigaretu danas. Eto, opet pušim…nije da sam na to ponosna, no što je tu je…
Očistila sam kupaonicu, usisala cijeli stan, spremila sve što je Silky razbacao…usput sam ga i malo pomazila, siroče malo, bio je sam dva tjedna! No, neće pa neće putovati i drugog rješenja nema.
Draga moja V., nemaš pojma kako ti zavidim što tvoju Kiku bez problema vodiš sa sobom na svaki vikend i ljetovanje u Žbandaj! Ovaj moj divljak, usprkos luksuznoj (i skupoj, kao sam vrag!) transportnoj kutiji za mačke, kad god sam ga negdje htjela voziti, dere se kao lud, grebe cijelo vrijeme, povraća, a u tom jednom pokušaju da ga odvedem na vikend u Umag, prije nekoliko godina, cijelu večer i pola noći sam provela tražeći ga, uz svesrdnu pomoć susjeda, jer je pobjegao čim smo stigli.
O tome da nije htio koristiti svoj mačji WC, da nije htio jesti i da je sve vrijeme mijaukao i zavijao… ne želim ni razmišljati. Vrhunac je pak bio kada mi je, skočivši mi iznenada u krilo, glavom udario u usta te slomio jedinicu gore desno, pa sam skoro pa plačući isti dan odjurila mojoj M., koja mi je otkrhnuti zub doista majstorski nadogradila da sam sada, kada sam pisala ovo, morala prstom dobro opipati jer nisam više bila sigurna da li je to jedinica gore desno ili lijevo…

Sutra mi je dan već bukiran…moram majci pomoći očistiti nonin grob, i kupiti cvijeće jer je za koji dan nonin rođendan. Popodne idem malo prošetati po Korzu, nisam već dugo. A navečer, nadam se otići u Opatiju, na Ljetnu pozornicu, pogledati (i poslušati, as well) Parni valjak – unplugged…
Još koji dan, pa je i mome godišnjem došao kraj.
Ah, sve sam kraj do kraja…a što je sa počecima, pitam se?


- 22:36 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>