07.08.2005., nedjelja
Kraj
Sjedila je za stolom, lica naslonjenog na ruke, gledajući negdje u daljinu, kroz zid i pitala se : «Kada je ljubav umrla?»Nasmijala se tiho, samoj sebi..ah, kako ova rečenica patetično zvuči. A nije joj namjera biti patetičnom. Ni plakati. Vidi, stvarno, pomislila je...pa ja više ne plačem! Stvarno, rekla je sada glasno sama sebi, kada mi je postalo jasno da između mene i njega nema više...čega? Osjećaja topline, pripadnosti, zajedništva...no, da li je to uopće bila ljubav, ili samo želja za ljubavlju, privid, prvenstveno njezin, da voli i da je voljena? Da li je to bilo onoga dana kada ga je zatekla kako zamišljeno, sam sebi govori u bradu : « Što meni ovo treba?» nakon neuspjelog novogodišnjeg ručka kod njezine mame. Ili je to bilo kasnije, kada je bez riječi uzeo ključeve svoga stana i spremio ih, njezine ključeve njegovog stana... Ili još ranije, mnogo ranije, kada ju je sinu predstavio kao «tetu koja čuva povremeno tatin stan», kada se sramio jer mu je pred malim izletjelo i nazvao je srcem? Zapalila je još jednu cigaretu i otpila gutljaj kave. Prošlo je više od godinu dana kada su posljednji puta bili zajedno, kada su posljednji puta proveli nekoliko dana skupa. Čak nisu ni posljednju noć pred rastanak vodili ljubav. Predosjećala je kraj. Kada su se poslije čuli telefonom, prije njegovog godišnjeg sa sinom, sve je djelovalo u redu. Nakon povratka sa ljetovanja, kada ga je pitala kada će se naći, počeo se žaliti na umor, preopterećenost poslom. Iako je i prije o tome govorio, ovaj puta je osjetila da nešto nije u redu, znala da dolazi kraj. Čuli su se sve rijeđe...dok ona jednog dana nije nazvala i bez okolišanja pitala ga ima li drugu. Ne, bio je dosljedan u poricanju, no na kraju, kada ga je pitala što je s njima i je li ovo kraj, rekao je : «Ja želim ženu koja će biti stalno sa mnom». Shvatila je da su to riječi koje znače «gotovo je». Danima je plakala. Napisala mu je i par mailova, pokušala mu objasniti svoje razloge, reći mu da ga voli i da ne shvaća zašto se promijenio, on koji joj je napisao i rekao toliko lijepih nježnih riječi, on koji je govorio o ljubavi, koji ju je kovao u zvijezde, koji joj je davao osjećaj da leti, kojeg je nakon toliko godina lutanja osjećala poput doma... Nije shvaćala zašto je odjednom, nakon toliko vremena i toliko riječi, iznenada njemu ponestalo hrabrosti reći joj u lice : ne želim te više, kraj je, gotovo je. Tražila je od njega da joj to kaže, da joj kaže ne želim te više čuti ni vidjeti...trebalo joj je to. No, on je to odbijao...tvrdio je da ona umišlja, da je on samo umoran, da mu je svega dosta, da su prijatelji i dalje, da će se i dalje viđati, onako prijateljski. Prijatelji... A ona, ona koja je smatrala sebe pronicljivom i pametnom, koja se znala snaći u svakoj situaciji, koja je i na poslu i privatno bila oduvijek smatrana izrazito snalažljivom i sposobnom osobom, osobom koja je u svakoj, ma kako zamršenoj situaciji zadržavala hladnu glavu i uvijek nalazila uspješan ishod...ona je poput mačke zaslijepljenje automobilskim svjetlima, ostala ukočena i hipnotizirana nasred ceste. Najprije je samoj sebi predbacivala zašto je tako olako prelazila preko znakova upozorenja, zašto si je dozvolila da je sve skupa iznenadi. Jer, kada bi si odvrtjela film, shvaćala bi da je tih sitnih znakića bilo...najprije joj je prestao govoriti da je voli. OK, mislila je, već smo dosta dugo zajedno, s vremenom se ulazi u rutinu. A onda bi Advocatus Diaboli rekao : «Više ti ne govori ni srce, ni dušo»..a Advocatus Dei bi uzvratio : «Ali, zove me mačak, to je njegova omiljena tepalica!». S vremenom je bio i sve nezainteresiraniji za seks. No, sve je to ona zanemarivala...jer je njena ljubav bila svakim danom sve veća i nije uopće pomišljala na kraj. Kasnije je krivila sebe...možda ga nisam dovoljno voljela, možda sam trebala zbog njega zanemariti posao i karijeru. A opet, znala je da je on bio tako ponosan na njezin uspjeh... U trenucima lucidnosti, osjećala je da nije učinila ništa lošeg što bi ubilo ljubav. Prihvatila je njegovog sina iz prvog braka, poticala ga da mu se posvećuje i hrabro pristala na to da na ljetovanje njihove prve godine ode sa sinom umjesto sa njom. A zatim i druge...iako je slutila da u njegovom srcu neće nikada biti ravnopravna sa sinom, bez obzira na svu ljubav koju je davala. I nakon prekida, kada je obrisala suze, jednostavno je prestala živjeti...i dalje se nadala da će on jednog dana opet pokucati na njena vrata, da će se jednostavno pojaviti i da će film, kao da samo bio zaustavljen dok gledatelj natoči čašu vode, nastaviti se dalje... Ma ne, znala je da je kraj...jednostavno si to nije htjela priznati. Ne dok se ponovno ne vide. Nije mogla vjerovati da je netko može jednostavno otpiliti preko telefona. To se ne dešava u real lifeu, to se zbiva samo u jeftinim ljubićima! I dalje su se čuli telefonom, često, razgovarali o svemu i svačemu, davali si uzajamno savjete. Jednog proljetnog dana trebala je poslom otići u njegov grad. Nazvala ga je i u šali pitala da li je prima za podstanara. Može, rekao je, ali samo bez seksa! Tu je rečenicu doživjela kao udarac šakom posred lica. Naljutila se jako, svašta mu izgovorila, a on se pokušao izvući : «Ma daj, pa zar se čovjek s tobom više ne može ni šaliti?». Progutala je ponos, došla kod njega. Doista, spavali su zajedno u krevetu, bez dodira, kao dva slučajna stranca u konačištu. On nije posegnuo za njom, a ona je gutajući suze i ležeći budna pored njega, čvrsto stisnutih usana jedva uspjela zatomiti krik njenog povrijeđenog ponosa i ranjene duše. I onda joj je on ispričao priču o ženi koju je u doba kada je njoj govorio o neizmjernom umoru i silnom poslu, pokušao osvojiti, ženi koja je živjela u njegovom gradu, njemu na dohvat ruke, samoj poput njega u stranom svijetu. No, kako život nekada plagira romane, i to one loše...ova ga nije htjela. Štoviše, ostala je trudna sa drugim čovjekom, koji pak nju nije htio... Da li je tada umrla posljednja iskrica Nade? Da li su je ubile riječi, ružne riječi koje je on izgovorio o ženi koja ga nije htjela? Zapalila je još jednu cigaretu...previše pušim ovih dana, pomislila je. Sjećanja su dalje navirala... Ah, kako sam tada bila samoj sebi odvratna, ali to je bilo jače od mene...rekla mu je da joj je neopisivo drago što ga je stigla karmička kazna, da ima Boga koji ga je upravo kaznio, da vjeruje napokon u neku iracionalnu, nebesku pravdu...i još puno toga. On je samo kimao glavom, rekao je...izgleda da si u pravu. O, Bože, tada ga je doista mrzila...još više od svega je mrzila samu sebe. Jer je izgubila kontrolu. A još više jer se, sebi usprkos i dalje nadala. Čemu? Nikada nije vjerovala u ponovne početke, u dovoljno čvrsta ljepila koja bi mogla ponovno slijepiti krhotine nečega, u reanimaciju umrle ljubavi. Ostatak svog boravka u njegovom gradu bacila se na posao, u kojem je, naravno, bila očekivano uspješna. S njime se prijateljski pozdravila, nastavila održavati prijateljsku komunikaciju. Prošlo je nekoliko mjeseci...povremeno bi se čuli. Povremeno bi joj srce zaigralo kada bi na displayu telefona vidjela njegov broj, no nije se više zavaravala. Ponekad bi ga, napola u šali, pitala kada će navratiti do nje...on bi uvijek izbjegao odgovor. Ona ne bi inzistirala. Znala je da je gotovo. No, nije mogla krenuti dalje. Muškarce oko sebe nije uopće zapažala. Kada bi joj se netko pokušao približiti, pristojno bi se izvukla. Nije nikako mogla sebe zamisliti sa nekim drugim. Osjećala je mučninu, gađenje...sve se više osamljivala, okružena nekolicinom svojih starih prijatelja, knjigama, filmovima. Izlazila bi, nastojala se zabavljati...kući se uvijek vraćala sama. A onda, prije nekoliko dana, On joj je poslao dva neobična SMS-a u kojoj joj želi ugodan i uspješan vikend...neuobičajeno za njega, nikada nije tako naglašavao riječ «vikend». Nazvala ga je za pojašnjenje...nije bio kući. Cijeli vikend. I onda je napokon shvatila da je slobodna, da je kraj svih krajeva napokon došao. Jasno joj je bilo da je otišao na vikend, naravno ne sam...i da je želio da to njoj bude jasno. Naravno, mogao joj je to reći i na drugi način...našao sam neku, nekog novog... ali nije. A cijelo vrijeme je, sada joj je to postalo jasno, čekala njegovo odrješenje, njegovu zadnju klapu prije nego zavjesa padne...samo to, ništa drugo. Tada bi sve imalo nekako više smisla. No, dobro...neke stvari nikada u životu ne možemo promijeniti, ma koliko to željeli. Scenarij naših života ne pišemo sami, ma koliko u to vjerovali. Osjećala se čudno...bila je mirna, nekako poluodsutna, gotovo tupa. Neobično, pomislila je, nikada nisam mislila da ću se u ovom trenu baš ovako osjećati. Uvijek mi se činilo da ću biti slomljena od plača, presušenih suza, tužna... Zagasila je cigaretu, popila još gutljaj ledenog čaja i otišla oprati zube. Kada je legla u krevet, još je neko vrijeme gledala u strop i razmišljala...a onda je polako utonula u san. O, Bože...mogu li ja još jednom sve ponovno, iz početka? Ili je već prekasno za mene?...bila joj je posljednja misao prije nego što je otplovila na krilu Morpheusa.... |
| < | kolovoz, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Ja i svijet oko mene.Nekada je ovo moj dnevnik, nekada moj ventil, prijateljsko rame. Ovdje pišem ono što volim, ono što me smeta, ono što bih željela sačuvati od zaborava, podijeliti sa nekim...
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Index.hr
Novi List online
Hall of fame
AnnieDMArmin in the sky...
Barba
Beauty by Linadora
Beštijica
Big Mamma
Bugenvilija
Čačinački Alkosi
Demjanica
Emy
Eviltwin
Freakusha
Frishki
Ivva
J-zee
Juliere
Keks i smrad
Kemoterapeut
Kulerica
Kupus(ica)
Linadora
Loptica koja skače
Lucy Fair
Megi
MonoA
Neno u sredini
Opaljena
Paklena domaćica
Petra
Poliglotna uzduž i poprijeko
PticaT
Tija
Uličar
Usidjelica
Vjeverica
Quod scripsi...
ŽutaMinuta
Posebna kategorija : moji Riječani
A
Blokche
Carolina Riječka u Chicagu
Donk
Esperanza
Eta
Mala Ifa
Moljac među knjigama
Mr.Piton
Nemezis
Nezaboravak
Tišina
TVkritičar
Van Bitch
Vražica a.k.a.SheDevil
U posljednje vrijeme su nas "ostavili na cjedilu"
Neličica
Plavuša s Harvarda
Trapula
Naravno, čitam još mnoge druge...
Moji čitači
Samo za moje oči...
rijecanka_i_svijet@yahoo.com