Riječanka&svijet

03.06.2005., petak


Mmmmmm...Franjo!
Mjesto radnje : parking iza moje kuće.
Vrijeme radnje : rano poslijepodne, vrijeme povratka sa posla, sunčan i topao ljetni petak.
Glavna junakinja (čitaj : ja) je upravo parkirala svoj crni bolid, te zakoračila prema ulazu u zgradu, kada sasvim lagano ispred nje prolazi, također crni, novi Grand Cherokee jeep, za čijim volanom sjedi zgodan prosjedi preplanuli lik sa tamnim Ray Ban sunčanim naočalama, koji joj lagano zatrubi i mahne.
U djeliću sekunde ona ga prepozna...Franjo! Vodoinstalater!
Instinktivno, ona mu pokretom ruke da znak da stane.
Mrcina od auta se zaustavlja, staklo se spušta...
- Gospodine Franjo! Ma baš mi je drago! Da znate koliko sam posljednjih tjedana mislila na vas!
- Daaaa? Ozbiljno vi to? – nonšalantno skida sunčane naočale i upućuje joj zavodnički smile No 2, onaj lagano iznenađen, no samo malčice, jer se macho stav odmah uspostavlja, tj.lakat se ležerno naslanja na prozor.
- O,da! Znate, kupila sam novu kuhinju, pa bih vas trebala da mi montirate perilicu za suđe i savjetujete što da kupim...mislim koju špinu, bojler...
- Bojler? A što će vam bojler?
- Hmmm, kako to mislite, što će mi bojler?
- Da, što će vam? Ja sam vam već proveo toplu vodu u kuhinju...
- A da??? Ozbiljno?!?
- Ccccc...doktorice, doktorice! Pa ja sam vam osobno radio instalacije u stanu. Stavio sam vam sve što treba – naročito je naglasio riječ «stavio» i značajno me pogledao.
- Pa to je krasno! Eto, nisam znala. Što ćete, žensko, pa plavuša povremeno...A recite, kakvu bih ja to špinu morala nabaviti?
- Ne brinite za špinu, ja ću vam nabaviti sve što trebate. Kakvu biste htjela, neku običnu ili nešto malo bolje?
- Ah, gospodine Franjo, ja vam volim da stvari budu dobre i kvalitetne...
- U to uopće ne sumnjam. Prepustite se meni...nabaviti ću vam jednu kvalitetnu Grohe..
- Tako je, takve ste mi stavio i u kupatilu.
- Da, rekao sam vam već ranije...ne brinite, ja ću vam sve staviti i montirati tako da budete zadovoljni. Nego, zašto me niste nazvali? – ovu posljednju rečenicu je izgovorio već pomalo prijekornim tonom, namrštivši obrve. No, odmah potom je uslijedio smile No 1 (onaj, dolijati ćeš ti ovaj puta, mala).
(Junakinji je kroz glavu proletio filmić od prije 2 zime – glavni junak je na skijanju ozlijedio šaku, pa je bio njezin pacijent. Kako joj je prethodno radio vodoinstalacije, osobno on a ne njegovi radnici, poznaje je dobro, pa je bio uvjeren da ima poseban tretman. Nakon toga ju je uporno neko vrijeme pozivao, na piće, na večeru...bezuspješno naravno. Junak je pravi macho komad, oko 45 godina star, vrlo zgodan i atraktivan. Sa jednom manom – oženjen je!)
- Pa, ovaj....nije mi još stigla kuhinja, trebala bi idućih tjedana...
- Imate moj broj, naravno?
- Hmmm...pa i ne baš, ne znam...vjerojatno sam ga negdje zametnula.
U trenu je izvukao vizitku i pružio joj je. Kada ju je primila, još ju je za trenutak zadržao u ruci, pogledao je ravno u oči i lagano promuklo rekao : - Nazvati ćete me, zar ne? Uskoro?

Naravno, macane....čim kuhinja stigne.



- 21:42 - Komentari (28) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>