Riječanka&svijet

23.06.2005., četvrtak


Male ljetne promjene
Dakle, rečeno-učinjeno : ponovno sam plava! I ošišana, as well.
Došla sam jučer navečer kod moje B. Dogovorile smo se da budem zadnja, da možemo na miru malo i popričati.
Kada me je pitala što hoću ovaj puta, rekla sam...sjećaš se Sharon Stone u njezinoj najkraćoj fazi? E, upravo to!...
Najprije mi je izbijelila postojeće boje, pa me ošišala, pa nanijela boju, vrlo svijetlo platinasto plavu, pa me opet šišala...usput smo naručile pizzu i popile po pivu...
Rezultat je vrlo nalik sličici uz post, koja je doduše malo iskrivljena, samo još svijetlija boja. Super je! Kratka, najdulje oko 2 cm, u prednjem dijelu minimalno dulja, tako da je prstima i gelom oblikujem malo na stranu, uz vrat vrlo kratka, idealna za vrućine, suha kosa i gotova frizura za 3 minute.
B.kaže da će biti idealna za desetak dana, kada dobije malo izrasta, izgledati će kao da imam pramenove.

Posljednjih dana sam nešto manje online, jer me laptop zeza. Izgleda da mu odlazi ventilator, jer kada se konketiram na Internet, počinje jako zujati i grijati, pa se za nekoliko minuta, nakon što počne piskutati alarm, jednostavno isključi.
Kada modem ne radi, nema problema, za sada. No, ne liči na dobro, sutra moram nazvati servis.
No, kako kažu, svako zlo za nešto dobro. Iako mi nedostaje redovito čitanje meni dragih blogera, trudim se nekako ipak biti u tijeku ( puno pusa dragoj Juliere, pročitala sam o njezinoj tuzi, drži se draga, blighted ovum se jednostavno desi, ne očajavaj, odmori se i opusti...svo vrijeme svijeta je pred tobom i sve će doći na svoje).
Zato ovih dana nešto više izlazim. Jer, koliko god bloganje bilo lijepo i zabavno, htjeli mi priznati ili ne, sjedenje za kompom nas ipak pomalo odvaja od života,
Subotnji dan sam provela sa frendicom i njezinom curicom, večer i dobar dio noći sa nekim vrlo ugodnim (iako pomalo premladim, ali k vragu...o tome možda jednom drugom prilikom), a nedjelju sam sa mamom otišla do Fužina, prošetati uz jezero i na finu papicu u «Arniku» (juha od vrganja, pohane bukovače, lovačke okruglice sa medvjeđim gulašom, i za desert štrudla od trešanja, mmmm...sline mi naviru kada se sjetim!).
Danas sam spavala, pa telefonirala, pa bila na moru. A navečer sam sa dvoje prijatelja bila u kvartovskom kafiću na pivi. Pale su četiri ture Stelle, vjerojatno bi i nastavili da ne moram raditi ujutro.

Ne mogu a da se još trenutak, prije nego što objavim post, ne osvrnem na komentare prošlog posta. Kao što je dobro rekla Blokche, izgleda da stvarno privlačim blogobudale, blogokretene i ostale idiote koji u nedostatsku vlastitog života moraju zabadati nos u tuđe, i svugdje ostavljati svoju prljavštinu.
Mene je to svojedobno nerviralo, sada više ne. Shvatila sam da neke stvari, ma koliko želio, ne možeš promijeniti na bolje. Ne mogu, ma koliko se trudila, iskorijeniti bolest, ne mogu ni ove budale spriječiti da ulaze u moj dom, jer moj blog je moj dom.
Mogla bih ih brisati i totalno ignorirati, no najveći mi je gušt takvim budalama vratiti njihovim rječnikom i onda vidjeti kako se silno uzrujaju i uvrijede, pa počnu još žešće sipati žuč.
Jednom je netko rekao da kada njega i njegov dom netko napadne, bolje im je da ga ubiju, jer ako ne uspiju, on će ubiti njih.
Vjerojatno se mnogi neće složiti sa time, reći da treba pružiti i drugi obraz, dati protivniku šansu...kod mene to ne prolazi.
Nikoga ne gnjavim, nikoga ne tjeram da čita ono što pišem, još manje da se slaže sa mnom ili mi podilazi. Ne kritiziram tuđe živote, njihove izbore, prioritete. Moj život, moj posao, moj stan, sve je to samo moje, i nitko nepozvan nema što tu tražiti.
Ova gnjida iz komenatar prethodnog posta se drznula iznijeti svoje mišljenje o meni, naravno bez da me poznaje i bez da je pozvan da to učini Sve to, naravno, nevezano uz temu posta. A kada je dobio lopticu nazad, onom mjerom kojom je zaslužio, počeo je histerizirati, vrijeđati, vapiti...tipična reakcija isfrustriranog, iskompleksiranog bijednika.
Eee, ovakve crve s guštom gniječim...


- 01:15 - Komentari (32) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>