Riječanka&svijet

19.06.2005., nedjelja


E, naši zakoni...
Eto, opet smo danas na vijestima mogli čuti da se sprema novi paket promjena u financijama – ukida se državna potpora stambenoj štednji, potpora za zapošljavanje, najavljuje se promjena u izračunavanju mirovina, uvođenje imovinskih kartica… sve u svemu, traži se načina kako da se isiše što više novaca od onih koji ga ionako nemaju dovoljno (oni drugi su ionako majstori u izbjegavanju davanja državi u koju se tako zdušno zaklinju).
Dakle, opet će mladi ljudi koji štede da bi kupili stan ostati kraćih rukava, penzići će svoju crkavicu dobiti još okrnjeniju nego prije (kažu, svega desetak kuna po glavi penzionera… malo, ali Državu veseli), a imovinske kartice će omogućiti da se otkriju bogataši u Hrvata – na primjer, svi vlasnici nekretnina (čitaj : stanova) će biti automatski svrstani u kategoriju onih koji ne mogu biti ni u ludilu oslobođeni participacija u zdravstvu, plaćati će punu cijenu dječjih vrtića…bez obzira što su stan morali otkupiti jer nije bilo alternative, ili pak što stan otplaćuju tridesetak godina.

MMF i EU traže dokaze – Vlada im podastire ovo…vidjeti ćemo kakvi će biti rezultati – poslije bitke se mrtvi broje…
No, od predviđenih promjena u zdravstvu se naprasno odustalo. Kao i od dosta predizbornih obećanja. Čudim se onima koji se ovome čude…
Kada već spominjem zdravstvo, ne mogu a da ne primijetim jednu stvar. Posljednjih tjedana u svim novinama se mogu pročitati napisi kako je zdravstveni sistem pred kolapsom, kako nema novaca. Naravno, jasno mi je da je to bila uvertira u promjene koje su trebale nastupiti. Na sve strane se spominjala potreba štednje i racionalizacije.
Prošli tjedan u svim čekaonicama zdravstvenih ustanova pojavila se, u velikim količinama, jedna lijepa nježno plava knjižica, od tridesetak stranica, tiskana na sjajnom papiru. Zove se “Zakon o zaštiti prava pacijenata” a izdavač je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi.
Namijenjena je, naravno, pacijentima, koji, kako sam primijetila većinom na nju ne trzaju.

Ima u njoj 46 članka, većinom nije ništa novoga rečeno. U njoj se nabraja koja su prava pacijenata – sve već otprije poznate stvari, tipa prava na obaviještenost o svojoj bolesti, prava na odlučivanje o svom liječenju, prava na privatnost, na zaštićenost liječničke tajne, na pravo odlaska iz bolnice i napuštanja liječenja, pravo na drugo mišljenje, itd.
No, jedan me članak doslovce, ostavio otvorenih usta :

Članak 14.
Pacijent ima pravo pisanom i potpisanom izjavom odbiti primitak obavijesti o prirodi svoga zdravstvenog stanja i očekivanom ishodu predloženih i/ili poduzetih medicinskih postupaka.

Dakle, ja nisam pravnik, no nisam baš ni tako bedasta da ne kužim ovo gore napisano.
U praksi bi to značilo : uđe kod mene pacijent i mahne mi papirom, potpisanim, na kojem piše da ne želi ništa znati o svojoj bolesti – ni što mu je, ni kako se liječi.
I što da ja takvom čovjeku napravim? Pregledam ga – i nakon toga ga gledam! Jer, ne smijem mu reći što mu je, time narušavam njegovo pravo o neznanju, znači – mogu biti kažnjena, od novčane kazne, pa do gubitka radne dozvole. Ne mogu ga ni liječiti – jer se nikakvo liječenje ne smije poduzeti bez da se pacijenta prethodno obavijesti o bolesti te o mogućnostima liječenja. A za to isto slijedi kazna – za nepružanje pomoći i liječenja!
Isto tako, bilo koji pacijent me može tužiti, sada kada ovo pročita, jer može ustvrditi da nije bio upoznat sa ovim svojim pravom iz članka 14-og, a u ovoj istoj knjižici stoji da liječnik dužan pacijenta uputiti u njegova prava.
Naravno, postoji mogućnost da se pacijentu čim uđe kroz vrata da u ruke ovaj zakon i jedno dvadesetak formulara koje će morati pročitati i potpisati da se slaže odnosno ne slaže sa navedenim...no, kakav bi to efekt imalo, procijenite sami. O cijeni i gubitku vremena ne treba ni govoriti.
Nekolicini pacijenata sam pokazala ovaj članak, ljudima različite dobi i obrazovanja, i svi su jednako reagirali : “Pa to je glupost! Čemu sam došao/la kod liječnika ako ne želim znati što mi je?”

Pa se, po tko zna koji puta opet i ponovno, pitam tko je ovdje lud? Ionako smo kompletno u banani – ovakve gluposti nas mogu samo dublje zaroniti u frape. Jasno je da je ovaj zakon napisan, tj.prepisan iz nečijih drugih zakona ne bi li se naši propisi uskladili sa propisima zemalja EU, koja će se vjerojatno prije raspasti nego što mi u nju uđemo. Već i vrapci, vrane i ostala pernata stvorenja pa i kukci čak znaju da nije baš sve što dolazi iz EU, SAD i okolnih sazviježđa idealno, bez greške i u cijelosti primjenjivo kod nas. No, nisu toliko krive tri tuke koje su potpisane kao autori (dvije pravnice i jedna doktorica medicine), već oni koji su te i takve gluposti (ova gore navedena nije jedina) prihvatili i ozakonili – vrli članovi našeg Sabora!
A najviše od svega mi, koji smo ih tamo izabrali…


- 04:05 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>