Riječanka&svijet

27.05.2005., petak


On the beach
Kao što sam i sinoć najavila, otišla sam danas rano poslijepodne na plažu.
Izabrala sam nešto skrovitiju plažu na kojoj ću svoju bjelinu izložiti suncu, no danas je krasan ljetni dan na plaže izmamio veliki broj više sunčača nego kupača, pa je i na ovoj plaži bilo nekoliko ljudi koji su se uglavnom sunčali. Tek bi tu i tamo netko malo smočio noge, poput mene, koja sam, penzionerski odvažno, zakoračila u more do koljena, sjedila na stijeni i čitala knjigu, točajući povremeno noge da se rashladim, jer mi je more bilo malčice prehladno da se «bacim».
Nedaleko od mene bile su tri mlađe žene, tek nekoliko godina starije od mene, od kojih je jedna bila najhrabija od svih na plaži i nakratko se okupala. Doduše, izjurila je odmah van iz mora,ali ipak joj se mora odati priznanje da se jedina danas rashladila u moru.
A dan je bio usprkos vjetru prilično topao, pravi ljetni.

Moje su susjede prilično glasno razgovarale, tako da sam i nehotice, umjesto da čitam, slušala što su pričale. Teme su bile tipično ženske, kolegice sa posla, djeca koja su već velika – studenti, njihovi kolokviji i ispiti, pa malo placa i cijene, pa što je koja skuhala za ručak. Ubrzo je jedna od njih morala otići, a ostale su poput pravih Gervaisovih nonica odmah prebacile temu na nju. Ipak, moram priznati nisu bile jako zločeste – komentirale su njenu dobru liniju, no jedna se ipak nije mogla suzdržati pa je napomenula da je to tako jer nije nikada rađala.
No, kada su prešle na temu zdravlja, ipak sam malo naćulila uši. Jedna od dvije žene je spomenula kako je kupila krasne balerinke, kožne, mekane, no kako su joj se već drugi dan izobličile jer ima problem sa deformiranim palčevima na oba stopala (to sam joj vjerovala na riječ, bile mi je neugodno da krenem buljiti joj u noge, nisam imala baš dobru poziciju za gledanje a i nije mi se premještalo). Dodala je da je već bila na razgovoru u Lovranu i da joj je ortoped sve objasnio, kako će joj morati ne samo otklesati kvrgu na palcu, nego i presjeći i presložiti kost (jako dobar opis operacije hallux valgusa po Mitchellu), no da se još nije odlučila za zahvat jer se boji injekcije u kičmu koja se daje u svrhu anestezije. Na to joj je ova druga odvratila...Joj, pa ne budi luda to operirati! Moja je susjeda imala još gori deformitet od tebe, pa je bila kod neke travarice koja joj je dala neku mast i za par tjedana sve joj se povuklo!

E, pa ovaj me razgovor ponukao na to da napišem nešto o općoj zdravstvenoj (ne)kulturi, koja je popriličan problem u našoj populaciji. Naime, imam stalno osjećaj da se prosječni Hrvat premalo interesira o svojoj bolesti, o mogućnosti liječenja, da premalo zna o nekim općim medicinskim problemima uopće. Još uvijek, izgleda, vjerujemo da se AIDS dešava drugima, ne koriste se prezervativi koliko bi trebalo. U svom svakodnevnom poslu primjetila sam da pacijenti vrlo rijetko pitaju neka pitanja koja bih očekivala kao logična, tako da najčešće sama počinjem na široko pacijentu tumačiti što mu je i koje su mogućnosti liječenja, na što nerijetko ne dobijem potpitanje već pogled koji govori : a što ti to meni uopće govoriš? Dok sam bila na specijalizaciji, jedan od mojih mentora bi se redovito zapjenio od bijesa kada bi pacijentu prije operacije objasnio što će mu i kako napraviti, a ovaj bi mu rekao...Činite ono što hoćete! Poznati riječki kirurg bi na to počeo vikati...gospodine, kako ono što hoću?!? A da mi se sada prohtje otpiliti vam ruku? Pa morate se zanimati što će i kako biti sa vama!
On je, siroče, bio dugo godina na edukaciji u Americi i tamo je naučio na to da pacijent aktivno sudjeluje u takvim razgovorima.

Danas je Internet u svakoj kući i doista je vrlo lako naći i vrlo sofisticirane detalje o bolestima, liječenju, lijekovima, operacijama. No, izgleda da je problem u jeziku, jer je većina podataka ipak dostupna na engleskom jeziku, dok je hrvatski web nešto siromašniji.
A što se tiče zdravstvenih tema, kod nas na webu je doista moguće naći svašta, no najviše, nažalost, negativnih primjera.

Jedan takav sam našla i ovdje, na Blog.hr-u. Prije par dana je jedan mladi, nadobudni bloger sa velikim ambicijama, napisao post na temu zašto vjeruje u čuda, pa je tamo između ostalog, napisao kako je njegova baka uz njegovu i majčinu pomoć čudom ostala živa. Da ne prepričavam u detalje, baka je navodno ležala skoro pa mrtva, sa niskim tlakom, bio je liječnik koji je navodno rekao da ništa od nje, rodbina je pokrila preko glave...kada na scenu stupa naš junak i njegova mama «koja je godinama radila sa najboljim zagrebačkim specijalistima»...i da ne duljim, gospođa mama je privela liječnika natrag, natjerala ga da baki da – pazi sad!- nitroglicerin, nakon čega je gospođa baka poput Trnoružice ustala zdrava i čila! E, sada...ja ne bih bila ja da dečku nisam napisala da mi baš ta priča ne drži vodu, jer je nitroglicerin snažan vazodilatator koji se daje kod atake angine pectoris (tj.suženja krvnih žila koje opskrbljuju krvlju srčani mišić), ali koji izaziva generalnu vazodilataciju (širenje krvnih žila u tijelu) i na taj način još više snizuje tlak, te da on nikako nije čudotvoran lijek (naime, kod infarkta je sama činjenica da nakon uzimanja ne prestaje bol znak da je doista i nastao infarkt – tu, nažalost nitroglicerin više ne pomaže), te da vodi računa da ovdje ipak ima i ljudi koji se kuže u medicinu, pa da priče o čudima smjesti u neko drugo «područje».
Na to je mladac pobijesnio i tražio od mene da mu se ispričam što sam ga nazvala lažovom!
Ma nemoj! Trebam li uopće spominjati da je na to dobio odgovor da se ja ispričavam samo ako sam u krivu, a da se on, izgleda, sam osjetio lašcem...
Problem je u tome što će se vjerojatno naći još netko tko će poput gospođe gore spomenute, naći se u prilici da pokuša osobi koja je školovana i educirana za liječenje nastojati nametnuti svoje «znanje», što nažalost, neće uvijek završiti dobro.

Jedno drugo mjesto gdje se prosječan Hrvat sa modemom može educirati o zdravlju je Forum.hr, odnosno podforum Zdravlje. Tu doista ima zanimljivih tema i posjetioci se zaista trude pomoći. No, u posljednje vrijeme se na svaku zadanu temu javlja neki lik, koji se bavi akviziterskom prodajom Herbalife proizvoda, nametljiv je i dosadan, a što je najgore daje tako loše i štetne savjete da je opasan po okolinu. Uzalud su ga moderatori banali, on se pojavio sa drugim nickom i dalje piči po svome. A zna se jako dobro da se čovjek u nevolji hvata i za slamčicu, pa će spremno i rado potrošiti novac vjerujući da će ga čudotvorni prašak izlječiti od raka. A osoba koja takvog čovjeka navodi da ne vjeruje liječniku nije samo budala već i zločinac.

Pa, imam i ja jedan prijedlog! Predlažem da se zatvore svi Medicinski fakulteti u zemlji, da se svi liječnici pozatvaraju, ionako ima među nama najviše lopova, prevaranata i neznalica, ubojica i korumpiranih zločinaca. Da se ipak da nekima šansa, pa da nas se prekvalificira u berače trava i miješače masti (farmaceuti će se ljutiti, ali ionako je njihovo ukidanje idući korak, lijekovi su ionako skupi i nemaju nikakvog učinka, a farmaceutske kuće su lopovi u sprezi sa doktorima sa ciljem čerupanja svih i svakoga), a da liječenje preuzmu gospođe iz lovačkih priča, babe iz susjedstva i akviziteri čudotvornih praškova.
Tako će napokon puno toga u Hrvatskoj krenuti na bolje – biti će nas manje, što znači da će automatski biti veći brutto dohodak po glavi stanovnika, manje će se novaca trošiti na plaće lopovskih doktora i na lijekove, porasti će broj turista koji će dolaziti gledati ova čuda, radnici neće dobivati više otkaze, a političari će napokon biti sretni i zdravi jer će se oni ionako nastaviti liječiti vani...

Ne, nije me lupila sunčanica, ako ste to mislili! Bila sam na plaži svega dva sata, imala sam kapu na glavi i namazala sam se kremom sa SPF 60, stoga nisam sada reš pečena, već se nazire samo blaga nijansa ružičastobež boje i tragovi kupaćeg kostima.
Sutra poslije posla sjedam u auto i pičim za Umag...nadam se samo da će vrijeme biti lijepo.



- 00:18 - Komentari (35) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>