Riječanka&svijet

21.05.2005., subota


Finile su fešte...
Svemu dođe kraj, pa je tako i ovim opatijskim danima došao.
Bilo je ugodno, čak i više od toga…

Počelo je sa ružnim vremenom, kao što sam i napisala u prošlom postu.
Ipak, četvrtak je osvanuo bez kiše, nakon što je cijelu noć lijevalo kao iz kabla. Nakon predavanja koja su trajala cijelo jutro te prijenosa operacije, oko 16 sati smo iz opatijske luke izletničkim brodom otplovili prema otoku Krku. Puhala je lagana bura, no nije puno valjalo, tako da je plovidba bila prilično ugodna, iako je na palubi bilo dosta hladno. Na brodu je poslužen ručak (catering je bio Bonavijin, sa njihovom poznatom juhom od bakalara i salatom od morskih plodova, no organizator se pobrinuo i za “kontinentalce” pa je bilo i mesa), nakon čega smo pristali u Njivicama. Tamo smo popili kavu, a u povratku smo (ideja je bila moja, što ću biti skromna) nas nekolicina iz Rijeke napravili mali turnir u briškuli i trešeti. Moj partner, inače kolega i sa studija i specijalizacije (ista smo generacija) Harry Grbas i ja smo za dlaku izgubili od Zelića mlađeg (Marka) i specijalizanta Damira Štiglića. Marko se čak toliko iznervirao da je skoro Štiglića umlatio kada mu je krivo busao, da je umjesto njega u zadnju partiju briškule uskočio Gospićanin, također riječki đak, Branko Garković. Garavi je isto par puta Štiglića mrko pogledao, no mali je ipak preživo jer su na kraju pobijedili. No, ipak je on samo specijalizant, morati će još učiti, hehehe…
Kada smo se iskrcali, nastavili smo feštati u Hemingwayu. Kako ja nisam vozila (hvala, Marko), mogla sam sa ostalima nazdraviti sa nekoliko “Manhattana”…

U petak je već rano započeo službeni program,a u pauzi sam imala obavezu (čitaj : ručak) sa poslovnim partnerima koji su mi dobavljači opreme i materijala.
Navečer je bila na programu svečana večera. Naravno, imali smo oko sat i pol vremena pauze nakon predavanja, što sam iskoristila za otići kući i presvući se.
Obukla sam novi kompletić koji sam kupila nedavno u Beču, dopunjen sa bijelom svilenom bluzicom i otvorenim sandalama sa visokom petom.
Kako nije bilo puno vremena, morala sam požuriti natrag, i ni sama ne znam zašto, umjesto da skrenem na zaobilaznicu, skrenula sam na Škurinjama preko Banderova pa na Mlaku.
Nisam imala feeling da vozim brzo..kada, pufff…iskoči na Kantridi preko puta “3.maja” pandur ispred mene…uslikala me “Multanova”! Vozila sam 72 km/sat, dozvoljeno je 50..dakle, 500 kuna kazne, plus 110 kuna za postupak utvrđivanja prekršaja i 1 kazneni bod! Eto, dolijala ja…što se može, potpisala sam kaznu, dobila uplatnice i ipak stigla na vrijeme.
Kada smo se našli na šanku, prijatelj i kolega Giordano Bačić me pitao što ću popiti…Whiskey, naravno, što drugo nakon ovoga?!? No, kada su ostali krenuli nabrajati koliko su puta platili kazne i koliko tko ima kaznenih bodova, sram me bilo moju kaznu i bod uopće spominjati.
Večera je bila fina, vrlo bogati self service sa masom predivnih delicija, no ja sam popila svega još jednu čašu merlota, a zatim nastavila sa mineralnom vodom. Jer, tko je rekao da grom ne udara dva puta na isto mjesto? Da su me još jednom u istom danu kaznili…e, to bi bilo već puno previše!

Danas je na programu bilo vrlo interesantno predavanje gosta iz New Jerseya, Scotta R.Schella, profesora na Robert Wood Johnson School of Medicine, o liječenju intraabdominalnih infekcija, te još nekoliko zanimljivih prikaza slučaja kolega iz cijele Hrvatske te iz Slovenije i BiH.
Kada se Kongres završio, popili smo još skupa kavu i sokić, i pozdravili se jer je većina morala krenuti na put kući. Svi ćemo na hrpi biti ponovno za dvije godine…no, sa većinom ćemo se sporadično viđati na nekim drugim skupovima.

Kada je sve završilo, nakon ručka sa nekolicinom prijatelja, otišla sam kod mame.
Njeni grlići su stasali u mlade odrasle grlice i napustili gnijezdo, pa je trebalo posaditi cvijeće. Kada sam to napravila, zalila sam novu košaricu, bez da sam pogledala da li ima ičeg na balkonu ispod – i zalila vodom i zemljom tepih koji je susjeda sušila! Inače uvijek pogledam, no ovaj puta nisam…bilo mi je strašno krivo, no otišla sam dolje, pozvonila na vratima, te se mladoj ženi ispričala i ponudila da ću joj ja tepih očistiti. Ja susjede ispod mame baš i ne poznam, znam da su mladi par sa djetetom, odvjetnici. Susjeda je rekla da je sve u redu, da nije problem, posušiti će se…i čak smo malo popričale, požalila mi se da joj je danas cijeli dan loš, da je dijete nemirno i loše spava, a njoj da cijeli dan ništa ne ide od ruke.
Kako sam ja krenula , izgleda da ni meni danas baš spretnost nije jača strana, pa sam pozdravila mamu i otišla kući, dok ne napravim još koje sr***…
Za sada se držim, sve je pod kontrolom!


- 21:14 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>