09.05.2005., ponedjeljak
Empatija vs. Survivor, Big Brother i njima slični
Posljednjih tjedana na HTV-u, u novinama i na plakatima bili smo bombardirani najavama kako se priprema prvi Survivor u Hrvatskoj te pozivima na audiciju za sudjelovanje u tom reality showu, koji se već godinama prikazuje u svijetu.Vjerujem da manje-više svi znaju o čemu se tu radi. Naime u Survivoru je kao i u Big Brotheru potrebno ostati do kraja i osvojiti milijun kuna. Ovdje za razliku od Big Brothera treba «opstati» u prirodi, slijedeći zadana pravila, koja između ostalog uključuju izbacivanje ostalih članova tima. E, sada...slobodno me nazovite primitivnom, zaostalom ili retardiranom, po želji. Naime, ja imam sasvim druga poimanja timske igre i opstanka u igri, ili životu, svejedno. Cijeli život živim u nevjerojatnoj zabludi da ukoliko netko želi biti član neke grupe treba pridonositi toj grupi na način da se bude koristan član, koji sve svoje sposobnosti aktivira i angažira u cilju opstanka grupe kao takve te radi za dobrobit te grupe-zajednice, ponekad i po cijenu riskiranja samog sebe, svoje imovine, svojih najbližih, svog života...ne nastojeći pri tome zabiti nož u leđa svome sučlanu, bratu, suigraču, bližnjem, svejedno kako ga nazvali. No, u ovim «igrama» za masu traži se nešto, za moje poimanje totalno izopačeno : hinjenje zajedništva, lažno uspostavljanje nekih interpersonalnih i hijerarhijskih odnosa....a sve to s figom u džepu i nožem spremnim zabiti svom suigraču, članu istog tima, u leđa. Jer – svrha svega ovoga je izbaciti sve oko sebe i ostati jedan i jedini, pobjednik. Znači, empatija, simpatija i sve ostale poztivne osobine – hajmo ih lijepo zaboraviti, ako tvoj suigrač posrne, gurni ga da padne i po mogućnosti slomi nogu, ni u bunilu nemoj pomišljati da mu pružiš ruku i pomogneš..jer i on želi da se tebi desi isto – sve najgore! Ili sam pak u mladosti gledala previše (američkih, čijih drugih?) filmova katastrofe u kojima se potpuni stranci, čak i neprijateljski nastrojeni jedan prema drugome u startu, homogeniziraju i međusobno potpomažu za zajedničko dobro – preživljenje. I u kojima se često, u trenucima slabosti i momentima kada nema izlaza, pojavi jedan vođa, koji podiže moral i diktira pravilo – ili ćemo se probati svi izvući ili nitko! Ma, bila ja glupa ili romatična, smatrali me kakvom god htjeli, ja jednostavno ne pristajem na pravila koja se diktiraju u ovim televizijskim mamcima za ljude željne zarade, koja je, nemojmo se zavarati, sve samo ne lagana, ma koliko se nekima takvom činila. Ni do sada a ni nadalje neću se ponašati po takvim pravilima. Kada me netko od pripadnika «mog tima», dakle netko moj blizak zamoli za pomoć, učiniti ću sve da mu/joj pomognem. Pa radilo se o utakmici beach volleya (ma koliko mrzim imati krastava koljena – pola života su mi takva – najprije sam se do puberteta verala po drveću, a u posljednje vrijeme me Silky obično izgrebe kada se namješta u krilu), kajakašenju na Kupi, pentranju po Velebitu... ili o nekim puno ozbiljnijim, teškim temama, poput pomoći nekome bolesnome, ili u financijskim problemima. Iako, tužna srca, nekako u posljednje vrijeme primjećujem da se sve više mojih pozanika, pa i neki prijatelji ponašaju poput natjecatelja u reality showu – sebe stavljaju na prvo i jedino mjesto, pod cijenu gaženja preko dojučerašnjih najboljih prijatelja. Nisam psiholog ni sociolog, no čini mi se da bi uzroci takvim promjenama ponašanja mogli biti svugdje oko nas – korupcija i bezakonje u društvu, gubitak i podcjenjivanje vrijednosti koje su ljudsku zajednicu tisućama godina odvojile od ostalih primata : ljubavi prema bližnjem, brige o starima i nemoćnima, te žalosna činjenica da rad, trud, učenje i poštenje nitko više izgleda ne cijeni... I doista vjerujem da takvi programi, koji veličaju beskrupuloznost i dvoličnost, koji stavljaju u prvi plan novac, a pojmove poput odricanja, lojalnosti, rada za javno dobro,žrtvovanja za prijatelja, pa i samo prijateljstvo srozavanju na razinu stare odbačene krpe, prodonose općem srozavanju morala u našem društvu. Uzalud večeras ovi mladi i ne više tako mladi ljudi svašta trabunjali kao motiv zašto su se prijavili, svi znamo da je on samo jedan i jedini : NOVAC. No, pitam se, zar je moguće da smo toliko nisko pali, da nam više ništa ne znači odanost, prijateljstvo, ljubav, osjećaj pripadnosti nekoj grupi, obitelji, zajedništvo,dom, nacija, vjera, država? Ja znam kakav je moj odgovor : Hvala, ali... ne, hvala ! Survivoru, Big Brotheru i sličnima...njihova (ne)etičnost nema mjesta u mojoj butigi.... |
| < | svibanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Ja i svijet oko mene.Nekada je ovo moj dnevnik, nekada moj ventil, prijateljsko rame. Ovdje pišem ono što volim, ono što me smeta, ono što bih željela sačuvati od zaborava, podijeliti sa nekim...
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Index.hr
Novi List online
Hall of fame
AnnieDMArmin in the sky...
Barba
Beauty by Linadora
Beštijica
Big Mamma
Bugenvilija
Čačinački Alkosi
Demjanica
Emy
Eviltwin
Freakusha
Frishki
Ivva
J-zee
Juliere
Keks i smrad
Kemoterapeut
Kulerica
Kupus(ica)
Linadora
Loptica koja skače
Lucy Fair
Megi
MonoA
Neno u sredini
Opaljena
Paklena domaćica
Petra
Poliglotna uzduž i poprijeko
PticaT
Tija
Uličar
Usidjelica
Vjeverica
Quod scripsi...
ŽutaMinuta
Posebna kategorija : moji Riječani
A
Blokche
Carolina Riječka u Chicagu
Donk
Esperanza
Eta
Mala Ifa
Moljac među knjigama
Mr.Piton
Nemezis
Nezaboravak
Tišina
TVkritičar
Van Bitch
Vražica a.k.a.SheDevil
U posljednje vrijeme su nas "ostavili na cjedilu"
Neličica
Plavuša s Harvarda
Trapula
Naravno, čitam još mnoge druge...
Moji čitači
Samo za moje oči...
rijecanka_i_svijet@yahoo.com