15.04.2005., petak
O cvijeću i stresu
Bila sam danas u Istri, raditi, a usput sam i mamu vratila u Rijeku. Završila je sa fizikalnom terapijom, ima u Rijeci i drugih obaveza, pa se vratila sa mnom.Usput smo skočile do rasadnika nabaviti sadnice za balkon, njezin i moj. Ja na balkonu imam nekoliko prekrasnih lončanica ruža, od čajevki, polijanti do patuljastih patio ruža, pa sam uzela svega četiri viseće geranije za dvije balkonske košarice, te nešto začinskog jednogodišnjeg bilja (timijan, bosiljak, vlasac, metvica). Lavanda, ružmarin i salvija su preživjeli zimu. Majci su ove godine stradali jasmin, koji je tako lijepo puzao po ogradi, te divlja loza koja se već nekoliko godina lijepo raširila po balkonskoj fasadi. Zbog lude bure i niskih temperatura ove zime, sve su joj biljke smrznule i sasušile se, čak i vinca koja je prethodno prepuzala sve lončanice i kaktus čuvarkuća, koji je iako desetkovan, nekako ipak preživio. Za njezin balkon uzele smo viseće geranije, jednostruke koji se vrlo brzo jako prošire, u crvenoj i ljubičastoroza boji, te clematise , puzavce za ogradu koji jako lijepo cvatu, tamnoljubičaste (vrsta President) i ružičasto-bijele (Dr.Ruppel). Ja sam razmišljala uzeti još neku mediteransku biljku, oleander ili bugenviliju ( eto, baš tebe, draga ), no oleandri koji su mi se sviđali su bili žestoko skupi, oni koji su bili pristupačni, baš i ne (zvuči poznato?), dok su bugenvilije bile sitne, blijede ili pak loše formirane. Počekati ću dok ne nađem biljku koja mi odgovara, nikuda mi se ne žuri. Prije toga, bila sam i kod mog prijatelja interniste. Promijenio mi je terapiju. Naime, ja već nekoliko mjeseci uzimam lijekove za povišeni krvni tlak, no on mi se nikako ne uspijeva normalizirati. Tako, da osim beta-blokera, sada trebam uzimati i ACE inhibitore u kombinaciji sa diuretikom. Predivno! Što to sve meni treba? Jer, visoki tlak, iako potpomognut genetikom, kod mene je zacijelo dodatno “začinjen” stresom…. Dovoljno mi je samo da pogledam posljednju godinu. Stres i nezadovoljstva, posao i obaveze se samo gomilaju. Na poslu svakog dana imam sve više pacijenata, pri tome moram biti stalno dobre volje, puna razumijevanja, spremna objasniti i nekoliko puta, stoički otrpjeti mnoge izljeve frustracija i napade za koje nisam ni najmanje kriva. U 14 sati ne mogu ni pomisliti odbiti pacijenta, iako je moje radno vrijeme gotovo, jer “pa doktori ne mogu staviti ključ u bravu tek tako, štancati kraticu i otići kući”…bez da mi netko ne spominje nehumanost, Hipokrata te svu rodbinu u 47.koljenu. Nema veze što ja ostajem gotovo svaki dan nakon posla na poslu besplatno, plaća mi treba biti zadovoljstvo što sam pomogla pacijentu…. Privatni život je posljednjih godinu dana za mene misaona imenica…što sam većinom sama kriva jer ne znam kada treba prestati davati, davati..ne mogu reći ne. Svi koji su mi bili bitni u životu i koje sam voljela, nisu nikada morala pitati dva puta, tražiti nešto, pomoć, savjet…i svi redom su se naučili na to da je najnormalnije da u svakoj svojoj krizi mogu se osloniti na mene. No, u onim rijetkim trenucima kada sam ja bila ta koja traži i treba…eeee, čekaj, pa ne mogu, pa nemam snage…to su bili najčešći odgovori. Koji su znali tako prokleto zaboljeti… Moja majka je posebna priča… Sve to, pa i još dosta drugih sitnica, kada se skupa zbroji i stavi na hrpu, čini jednu ogromnu planinu…koja mi stoji negdje nasred grudi i polako ali sigurno me gura na dno. Zatim, dodajmo tome i da nisam već dvije godine imala pravi godišnji odmor, nisam nigdje išla petnaestak dana i isključila se iz svijeta, napunila baterije… Zato sada kažem :DOSTA!!! Prestajem sa svime navedenim, mijenjam program, moram se resetirati, pa ponovno podići, drukčija, nova. Trebam pod hitno deterdžent za temeljito i sistemsko pranje mozga i primozgovlja. Prestajem biti samozatajna, dostupna i dohvatna za sve u nevolji. Postajem sebična, tvrdoglava (no,dobro, to sam bila i ranije…), prestajem voljeti ljude oko sebe koje me nikada nisu voljeli, koji su samo uzimali, uzimali…. Počinjem učiti kako se odmarati, misliti na sebe na prvom mjestu, prestati na poslu davati 150% od sebe, učim kako mirno, hladno i sa smiješkom na usnama reći “ne!”. Odluka stupa na snagu odmah! U Rijeku smo došle kasno, dok sam sve istovarila već je pala noć. Nisam ni gladna, ni žedna, čak više ni umorna…idem u kadu, pa u krpe. Sutra me čeka odlazak do grada, a popodne vrtlarenje, i ako mi uspije, u nedjelju puno spavanja. Posljednjih desetak dana nisam spavala više od 4-5 sati u komadu. Za nedjelju prognoziraju kišu... |
| < | travanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Ja i svijet oko mene.Nekada je ovo moj dnevnik, nekada moj ventil, prijateljsko rame. Ovdje pišem ono što volim, ono što me smeta, ono što bih željela sačuvati od zaborava, podijeliti sa nekim...
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Index.hr
Novi List online
Hall of fame
AnnieDMArmin in the sky...
Barba
Beauty by Linadora
Beštijica
Big Mamma
Bugenvilija
Čačinački Alkosi
Demjanica
Emy
Eviltwin
Freakusha
Frishki
Ivva
J-zee
Juliere
Keks i smrad
Kemoterapeut
Kulerica
Kupus(ica)
Linadora
Loptica koja skače
Lucy Fair
Megi
MonoA
Neno u sredini
Opaljena
Paklena domaćica
Petra
Poliglotna uzduž i poprijeko
PticaT
Tija
Uličar
Usidjelica
Vjeverica
Quod scripsi...
ŽutaMinuta
Posebna kategorija : moji Riječani
A
Blokche
Carolina Riječka u Chicagu
Donk
Esperanza
Eta
Mala Ifa
Moljac među knjigama
Mr.Piton
Nemezis
Nezaboravak
Tišina
TVkritičar
Van Bitch
Vražica a.k.a.SheDevil
U posljednje vrijeme su nas "ostavili na cjedilu"
Neličica
Plavuša s Harvarda
Trapula
Naravno, čitam još mnoge druge...
Moji čitači
Samo za moje oči...
rijecanka_i_svijet@yahoo.com