Riječanka&svijet

12.04.2005., utorak


Bečki dani - 3.dio
U subotu sam već rano ujutro bila u AKH, a taj, posljednji dan je na programu bio najzanimljiviji dio, konkretni rezultati pojedinih autora te modifikacije liječenja. A slatko na kraju je bilo predavanje prof.dr.Richarda J.Healda, iz St.Mark's Hospitala iz Londona, po mnogima jednog od najvećih, ako ne i najvećeg kolorektalnog kirurga današnjice, autora brojih novih operacijskih pristupa. Stari je profesor povodom 20-godišnjice korištenja operacijske metode liječenja niskog raka rektuma, čiji je on jedan od autora i konstruktor posebne staplerske naprave, održao nadahnuto predavanje pod naslovom «Skeleton in Cupoboards» iliti «Kosturi u ormarima».
Naime, pošteno je priznao da je i on činio greške, čak ih je potkrijepio video materijalom, i održao fascinantnu lekciju o etici i moralu. Šteta što mnogi naši veliki oratori koji ovdje i po raznim forumima dižu hajku na liječnike nisu prisustvovali ovom predavanju.

Kada smo se u rano poslijepodne razišli (dogodine je meeting u Grazu a iduće jeseni u Litvi ili Estoniji, nisam sigurna, kongres europske udruge digestivnih kirurga), otišla sam u lagani shopping, a zatim sa prijateljem na lagani ručak, u turski restoran.
Kupila sam jedan tamnoplavi poslovni kompletić, i sebi za dušu, malu ružičastu Swarovsky ribicu-broš. Upravo je gledam, kako se presijava...i razmišljam o nekim drugim stvarima.
Dosta smo kasno došli doma, nakon još nekoliko pića u downtownu, a kada smo otvorili TV, javili su da je Papa umro...

Nedjeljno jutro je osvanulo prekrasno. Nakon što smo u kvartu popili kavicu, tik uz Columbus platz na kojem niče novi shopping centar, otišli smo do grada, u Stephansdomu zapalili smo svijeću za pokojnoga Papu (da, usprkos tome što su se ovdje mnogi čudili, meni se on kao čovjek sviđao, iz njega je izvirala toplina i jednostavnost, ljudskost...na stranu što se ja sa konzervativnim stavovima Crkve ne slažem...i iskreno mi je žao što se posljednjih godina toliko namučio, vjerujem da mu je smrt donijela olakšanje).
Na ručak smo otišli u tipični bečki Beisel, pučku gostionicu sa izvornom bečkom hranom. Ovaj puta je to bilo u centru, kod Figlmuellera. Jeli smo juhu sa ogromnom jetrenom knedlom, ja izvorni bečki odrezak (promjera pola metra) sa nezaobilaznom salatom od krumpira i matovilca, za moj ukus pomalo preslatkom.

U ponedjeljak sam se vratila u Rijeku.
Eto, to bi bilo ukratko to...u detalje nisam ulazila, neka mašta čitaoca sama doda «začine».

Danas sam imala na poslu gužvu, što je, uostalom uobičajeno.
Sutra pak imam tehnički i registraciju auta. Što znači jurnjavu već u rano jutro, prije posla. Svaki puta kada to obavim, pomislim kako sam sada cijelu godinu na miru, i to mi se čini ogroman period vremena. No, nekako mi prebrzo dođe vrijeme za iduću, svake godine čini mi se sve brže. U biti, fascinira me činjenica kako vrijeme užasno brzo prolazi. A opet, ponekada mi se čini kao da stoji....
Napokon se danas poslijepodne malo razvedrilo. Odmah se osjećam lakše, kao da mi se sa grudi odvalila ogromna stijena. Što sam starija, sve sam veći meteoropata...još malo pa ću okolinu daviti sa vremenskim prognozama baziranim na bolovima u mojim starim kostima...


- 22:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>