Riječanka&svijet

07.04.2005., četvrtak


Bečki dani - 1.dio
Do Beča sam otišla kolima. U biti, sam put nije ni predugačak ni naporan. Od Rijeke do Beča ima oko 480 km, stigne se bez problema za manje od 5 sati, ukoliko nema nekih zastoja na putu. Ja sam imala «sreću» pri povratku da se nadomak Graza desila prometna nesreća pa sam više od sat vremena stajala na punom suncu, a ja sam dobila «lijepu» boju, sa lijeve strane tijela, pa mi sada skoro nitko ne vjeruje da sam bila na kongresu – izgledam kao da sam bila raditi honorarno par dana na baušteli (vide mi se tragovi narameničica, koliko god tanki ali tu su, od kanotijerice, jer mi je, klimi usprkos bilo vruće, pa sam skinula majicu).

Odsjela sam kod prijatelja u stanu. On je vrlo blizu centra, na samom početku X becirka, tako da sam auto ostavila u njegovoj podzemnoj garaži i svugdje po gradu se kretala podzemnom željeznicom ili taksijem. Ulaz u U-bahn je oko 100 metara od njegove zgrade, a taksi je vrlo pristupačan, pa se autom uopće ne isplati kružiti po gradu, a još manje kolima otići do AKH jer je garaža toliko velika da se po njoj dobrano nahodaš, dok podzemna željeznica ima stanicu neposredno preko puta ulaza u bolnicu.
Što se taksija tiče, vožnja nije nikada prelazila 10-ak eura, pa je to idealno rješenje kada se izađe van. Ne moraš brinuti za parking, a možeš i popiti koliko te volja.
Čitam baš danas u novinama, u Rijeci pojeftinjuje taksi. To je jako pametno. Svugdje u svijetu, u svim velikim gradovima gdje sam bila, redovito sam se koristila taksijem. Pogotovu kada bih se noću negdje kretala. Nigdje to nije bilo toliko nepristupačno kao kod nas, u Rijeci ili u Zagrebu. No, valjda će se i kod nas promijeniti na bolje...

Program kongresa, a radilo se o prvom proljetnom sastanku Europske udruge za kolorektalnu kirurgiju, započeo je u četvrtak, rano ujutro. Bilo je oko 150 sudionika iz 18 zemalja, a iz Hrvatske su osim mene, bili i kolege iz Varaždina. Iz BiH je bio moj stari prijatelj Ž.iz Doboja, sa kojim se znam već više godina, a iz SiCG prof.dr.Krivokapić, priznati kolorektalni kirurg svjetskog glasa, koji je bio i predavač, te još jedan kolega sa Kosova, kojeg znam sa zagrebačkog dijela moje specijalizacije.
Iz EU zemalja je bio, naravno, puno veći odaziv. Bilo je dosta mojih znanaca iz Slovenije, a najviše sudionika je bilo iz Češke, Mađarske i Austrije.
Kongres je otvorila austrijska ministrica zdravstva Maria Rauch-Kallat.
Nakon prvog dana, u kojem je tema pretežito bila novosti u dijagnostici kolorektalnog karcinoma, navečer je organiziran koncert i koktel dobrodošlice.

Koncert i koktel su održani u Billrothhausu, zgradi austrijske liječničke udruge (Gesellschaft der Aertze), pandanu naše Liječničke komore, koja se nalazi u Frankgasse na broju 8, u neposrednoj Zavjetne crkve (Votiv kirche) i Univerziteta. To je stara, neoklasicistička građevima u kojoj je sjedište austrijskih liječnika još od 1870.godine, a naziv je dobila prema poznatom bečkom kirurgu Teodoru Billrothu, ocu kirurgije želuca, a koji je umro i zakopan u Opatiji!
U svečanoj dvorani Billrothausa održan je najprije koncert Wiener Schubert Kammersolisten-a, koji članovi bečke Fiharmonije, a na programu su bila djela Mahlera i Brahmsa. Zatim je vrlo zanimljivo predavanje održao dr.Erhard Busek, posebni koordinator Pakta za stabilnost za jugoistočnu Europu, i bivši austrijski ministar znanosti i kulture. Tema predavanja je bila «The New House of Europe», a Busek je na vrlo ležeran i zabavan način pričao o ozbiljnoj temi – proširenju EU, problemima koji taj proces prate, sličnostima i razlikama te perspektivama. Naravno, u vrlo je optimističkom tonu spomenuo i Hrvatsku, naglašavajući kako je nama mjesto u Europi već vjekovima, po kulturi, tradiciji i korijenima, te da je samo pitanje formalnosti kada ćemo tamo biti i formalno.

Nakon koncerta i predavanja je bio koktel sa vrlo bogatim švedskim stolom.
Naravno, čim je banketna dvorana otvorena, nastao je stampedo. No, ako mislite da su u prvim redovima bili «naši» Balkanci – varate se...domaćini i njihove žene su bili najbrži. Moj je prijatelj cijelo veče jaukao da ga bole rebra u koja ga je laktom munula postarija hiperiskvarcana fina bečka dama, supruga eminentnog profesora, u želji da se što prije dočepa jastoga...
Naravno, ovdje pozdravljam mog frenda Ž.iz Doboja, koji je bio dežurni fotograf i koji mi nije još mailao slike pa ih nisam ovdje stavila (e, Žile, Žile....).

Toliko u prvom dijelu..to be continued...

Danas sam imala također puno posla. Došla sam kasno kući, i bacila se na drugi «posao»...raspremila prtljagu, nakrcala perilicu. Nemam baš volje čistiti stan, u kojem se nagomilalo prašine kao da me nije bilo mjesec dana, to ću ostaviti za sutra. Moja lijepa hortenzija je izgleda preminula. Iako sam joj ostavila dosta vode, sasvim je klonula i mislim da je neću uspjeti reanimirati. Sutra mi je napet dan, idem birati namještaj za kuhinju, pa zatim u shopping namirnica, jer mi u petak na večeru dolazi frendica i njezin suprug.
U subotu nakon posla (sistematski pregledi, još uvijek) idem u Umag, do mame. Čule smo se, dobro je, šeta uz more, ide na fizikalnu terapiju.
A sada idem četkati Silkyja, koji je bio ovih dana sam kući,moram mu to nadoknaditi dobrom dozom maženja.


- 00:31 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>