Riječanka&svijet

24.03.2005., četvrtak


Dan za frizera, last minute shopping i ostale sitnice
Opet sam u velikoj gužvi. Ovih sam dana bila zatrpana poslom, što je uobičajeni predpraznički sindrom. Meni nije jasno, doduše, zašto je toliko bitno otići na specijalistički pregled baš prije praznika. Koji ionako traju svega jedan dan dulje od uobičajenog vikenda. No, izgleda da ima nečega u tome...
Danas sam tako radila do 17 sati, nakon čega sam skočila do grada po boju za jaja, ukrase i uskršnje salvete. Mama je izričito tražila sa kupim kombinaciju boja koja daje efekt mramornih jaja, jer smo lani imali takve, a postiže se miješanjem sedefastih boja na dlanu te zatim trljanjem skuhanih jaja, čime se dobije vrlo zgodan efekt prelijevanja boja.

Mama je, hvala Bogu, bolje. Svaki dan sam kod nje nekoliko sati, dolazi joj fizioterapeutica kući radi sa njom, a sama ide i u market. Sutra se spremamo u Umag, gdje ću ja s njom biti preko praznika a zatim ona ostaje na fizikalnoj terapiji.

Nakon kratkog shoppinga otišla sam kod frizerke. Bila sam posljednja kod B., pa smo prvo popile kavu, a onda me krenula farbati. Pri tome sam skoro par puta zaspala, trznula sam glavom, na što je ova skoro crkla od smijeha. Pričala mi je sa se preko Interneta upoznala sa likom našeg porijekla koji živi u Kaliforniji, u San Pedru, te da joj je za rođendan koji je bio prekjučer, poslao buket ruža. B.kaže da je danas sve frendice zezaju, da podučena jučerašnjim napadom čekićem ostavljenog Internet lovera, bude pažljiva.
Doista, nije jednostavna situacija. Što me ponovno vraća na temu Internetskih bespuća kojima lutaju raznorazne kreature izgubljene u moru anonimnosti. Cijelu se vječnost služim kompom, i nije mi problem uspostaviti komunikaciju sa nepoznatim osobama. Ali, nekako mi ne leži pomisao na uspostavljanje ljubavne veze online. Kao ni upoznanje putem ženidba-udaja oglasa. Da ne bi bilo zabune, nisam protiv upoznavanja preko Interneta, već protiv svrhovitog upoznavanja. Ni u real lifeu kada neku osobu upoznamo, ne upoznajemo je sa svrhom, npr.evo, ovo će biti moj partner za igranje golfa.
Nema načina da se predvidi kako će se odnos između dvije osobe razvijati, a online mi se čini da je to još teže. Jer online partner ima veliku komponentu subjektivnosti koju smo mu pridodali, u nemogućnosti da upoznamo i njegove ostale dimenzije, osim virtualne.
Uglavnom, B-in Amerikanac stiže u srpnju, a sada ću biti iskreno zlobna – nadam se da neće biti kemije, i da B.neće u Ameriku, tko će me onda frizirati???!!!???
Eeee, jesam vas!!! Naravno da to ne mislim ozbiljno...volim ja svoju B.i želim joj puno sreće, u svemu.

Nakon farbanja – osvanula sam tamno mahagoni sa plavim, narančastim i tamnim pramenovima, ošišala me skroz, skroz kratko, sa malim repićima pored uha, istanjeno na vratu i sasvim kratkim šiškama koje bacaju na stranu i kratkom kosom na vrhu glave...nešto nalik frizuri Lise Stansfield sa omota CD-a «The Greatest Hits»...velika promjena, i jako mi se sviđa! Doduše, malo mi je zima na vrat, ali valjda će već jednom zatopliti...

Poslije frizerke sam skočila do mame, koja se ne može načuditi mojoj kratkoj kosi, a onda kući, spremati stvari za produženi vikend. Silky je malo naduren kao da zna da će ostati doma, no to je bolje rješenje nego da ga vodimo sa sobom, jer ga vožnja strašno istraumatizira. Prije par godina kupila sam mu luksuznu, veliku, udobnu kutiju za prijenos velikih mačaka, sa jastukom, prozračnu, no nikako je nije htio prihvatiti. Derao se cijelim putem, ispovraćao, pomokrio i do krvi izderao šapice u nastojanju da otvori vrata. Deset dana nakon povratak sa puta nije došao k sebi. Puno je bolje rješenje da tri dana bude sam doma, nije mu to prvi puta. Ostavim mu puno suho hrane i vode i sve bude OK. Malo mu je dosadno, no barem je na svom terenu.

Prije dva dana mi je bio «majstor za interijere». Premjerio je kuhinju i dnevni boravak koji su kod mene spojeni, napraviti će mi nekoliko prijedloga, iako je po meni samo jedan moguć, pa ću nakon toga odlučiti što i kako i gdje kupiti.
No, to dolazi na red tek nakon povratka iz Beča. U koji idem u srijedu.
No, o tome drugom prilikom...
Za sada dijeta ide očekivanim tijekom. Osjećam se doduše malo nadutom, što pripisujem nadolazećem PMS-u i nervozi. Sutra je post, nema ove godine bakalara, napraviti ćemo samo gratinirane kapešante (Jakobove kapice) koje sam danas dobila prekrasne friške za poklon od jednog starog pacijenta ribara iz Istre, i koje sam zaboravila na poslu u zamrzivaču...nadam se da ću ih sutra tamo i zateći, hehehehe.
A sada, idem ja spremati stvari za sutra, za odlazak na put. Krenuti ću čim završim posao, jer nas čeka spremanje i zračenje kuće koja je bila cijelu zimu zatvorena, a zatim uskršnje kićenje i farbanje jaja.
Baš volim malu promjenu, toliko da mi nije mrska ni činjenica da sutra popodne imam opakog posla, jer radim umjesto mame...no, imati ću dovoljno vremena za odmor, jer se kući vraćam tek u utorak.
Naravno, sa sobom ću nositi laptop tako da ću ovdje biti i dalje...



- 23:40 - Komentari (22) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>