22.03.2005., utorak
O prijateljima i cijeni prijateljstva
Jučer je u Petrinji podivljali 37-godišnji bivši policajac ubio ženu koja je bila u postupku rastave od njega i dvije njene prijateljice. Njena je «krivica» bila što nije više mogla podnijeti njegovo nasilje i maltretiranje, a krivica njenih prijateljica je u tome što su bile njezine prijateljice i činile ono što sve prijateljice na ovom svijetu čine – bile uz nju, voljele ju i podržavale u tim, za nju i njenu djecu, teškim i kriznim trenucima. Sada su najmanje tri obitelji razorene, a šestero djece je ostalo bez majki.Naravno, nasilni ubojica je oboljeo od PTSP-a. Neću ulaziti u problematiku ove dijagnoze, o tome sam već pisala u postu o nasilniku koji je sa kalašnjikovim upao na sjednicu riječkog Gradskog poglavarstva. No, u nekim je novinama između redaka spominjana krivnja liječnika, koji oboljelima od PTSP-a ne oduzimanju dozvolu za nošenje oružja i vozačku dozvolu. Da nije žalosno, bilo bi smiješno! Prvo i osnovno, u čemu se mnogi psihijatri slažu, je da je simptome PTSP-a moguće toliko kvalitetno odglumiti, kao uostalom i simptome mnogih drugih psihijatrijskih bolesti, da ih i najeminentniji psihijatri mogu proglasiti bolesnima. Psihijatrija, za razliku od kirurgije, nije egzaktna medicinska grana. Tu nema slikanja, CT-a, magnetske rezonancije – postavljanje dijagnoze je empirijsko i ovisi uvelike o percepciji psihijatra i podložno je subjektivnim momentima. Isto se tako zna da je u Policiji i Vojsci krajem devedesetih nastao problem viška nestručne radne snage koju je trebalo na neki način zbrinuti, jer zbog zasluga u Domovinskom ratu te ljude jednostavno nije bilo moguće ostaviti na ulici, što je dovelo do inflacije dijagnoza PTSP-a. Naravno, to je moje osobno mišljenje, nitko to službeno neće potvrditi. Što se oružja tiče – svi znamo koliko ima ilegalnog oružja u Hrvatskoj. Umirovljenom od PTSP-a ako netko i pokuša oduzeti oružje (a najčešće su to kolege policajci ili vojnici, koje se iz solidarnosti « ne dira»), to ne znači apsolutno ništa! Tko garantira da nema negdje sakriven cijeli arsenal, pa mu oduzimanje trofejnog pištolja ne znači ama baš ništa, osim što ga može dodatno isprovocirati na nasilje? E sada, bez obzira bio netko bolestan od PTSP-a ili ne, kada se nađe u mirovini sa 37-40 godina, relativno financijski zbrinut, totalno besposlen, što mu preostaje nego dangubiti sa istim takvima, što nikako ne može uroditi ničim dobrim. Obilaženje kafića, kladionica, alkohol, upadanje u kriminalna okruženja...posljedice po obitelj su neminovne. Javljaju se bračne razmirice, nasilje u obitelji, koje nerijetko završava raspadom obitelji, razvodom. U Petrinji je završilo tragedijom, najgorom mogućom. No, ono što se mene najviše dojmilo u ovo tragediji je ubojstvo ženinih prijateljica. Svi mi imamo prijatelje i prijateljice, pa što bi bio život da oni ne postoje? Zamislimo samo da je naša prijateljica u nevolji sličnoj ovoj kao što je bila nesretnica u Petrinji. Kakvi bismo mi prijatelji ili prijateljice bili da joj ne pomognemo u nevolji, ako ničim drugim, onda barem toplom riječi, papirnatom maramicom za brisati suze, šalicom tople kave? A da nas zbog toga negdje sačeka ubojica? Svatko od nas zna da je odgovornost prijatelja ogromna kada se netko nađe u ljubavnoj krizi. Ja sam, kao i svi, imala prijateljica koje su bile u vezi sa kretenima koji su ih maltretirali, koji ih nisu bili vrijedni, i koje jednostavno nisam podnašala. No, uvijek sam nastojala jako paziti kako svojoj prijateljici ukazati ne neke ružne stvari vezane uz njihove dečke. Jer, žene se u ljubavi promjene (vjerojatno je isto i sa dečkima), ponekada «zaglupe» i postaju zaslijepljene, pa naše dobre namjere krivo shvate. Ja sam uvijek nastojala biti izvan takvih rasprava, jednostavno bih se suzdržala od komentiranja prijateljičinih dečki koji mi nisu «sjeli». No, kada bi ona imala nekakvih ozbiljnijih problema, tada bih je nastojala savjetovati na način kako bih ja reagirala da se slučaj desio meni. Nisam uvijek bila dobro shvaćena. Jedna moja draga prijeteljica se udaljila od mene kada sam joj savjetovala da ipak malo vodi računa o financijama u vezi sa jednim mladim, zgodnim, i uvjerena sam bila, žigolom. Kasnije se pokazalo da sam u pravu, mali ju je operušao kao kokoš (što je i bila)...ona se nastojala meni poslije približiti, ja sam bila fer i korektna prema njoj, ali feeling se izgubio... Moja je prijateljica prošla još gore od mene. Kolegicu sa kojom radi, i sa kojom je bila i prijateljica, nagovorila je da za vrijeme marende, jednog sunčanog proljetnog jutra, odu na kavu u Opatiju. Dan je bio prekrasan, sjedile su na terasi Imperijala i promatrale prolaznike, kada je frendičina kolegica zapazila svog muža kako šeće sa mladom djevojkom i gura kolica. Ispostavilo se da je to njegova «druga obitelj» za koju ova nije imala pojma! Nastao je cijeli skandal, koji je završio ružnim razvodom. Treba li uopće spominjati da je za sve ispala kriva moja frendica, čija joj je kolegica strašno zamijerila što ju je odvela u Opatiju? Prijatelja ima svakakvih. Onih površnih, prolaznih, lažnih, dvoličnih, koji su sve samo ne prijatelji, što najčešće doznajemo prekasno. No pravi Prijatelji, oni sa velikim P, nešto su neprocijenjivo. Za njih vrijedi dati sve, pa čak i vlastiti život. No, tragedije kao ona u Petrinji se mogu izbjeći, one se moraju izbjeći. A da bi to bilo moguće, nitko se ne smije praviti da ništa ne vidi i ne čuje, da se to njega ne tiče...tiče se, svih nas. Prijatelja najviše. Kada naš prijatelj ima probleme, a i ubojica je sigurno imao prijatelje, moramo nešto učiniti. Moramo pomoći, to nije naša privilegija, to je naša obaveza. Kao prijatelja prema prijatelju... |
| < | ožujak, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Ja i svijet oko mene.Nekada je ovo moj dnevnik, nekada moj ventil, prijateljsko rame. Ovdje pišem ono što volim, ono što me smeta, ono što bih željela sačuvati od zaborava, podijeliti sa nekim...
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Index.hr
Novi List online
Hall of fame
AnnieDMArmin in the sky...
Barba
Beauty by Linadora
Beštijica
Big Mamma
Bugenvilija
Čačinački Alkosi
Demjanica
Emy
Eviltwin
Freakusha
Frishki
Ivva
J-zee
Juliere
Keks i smrad
Kemoterapeut
Kulerica
Kupus(ica)
Linadora
Loptica koja skače
Lucy Fair
Megi
MonoA
Neno u sredini
Opaljena
Paklena domaćica
Petra
Poliglotna uzduž i poprijeko
PticaT
Tija
Uličar
Usidjelica
Vjeverica
Quod scripsi...
ŽutaMinuta
Posebna kategorija : moji Riječani
A
Blokche
Carolina Riječka u Chicagu
Donk
Esperanza
Eta
Mala Ifa
Moljac među knjigama
Mr.Piton
Nemezis
Nezaboravak
Tišina
TVkritičar
Van Bitch
Vražica a.k.a.SheDevil
U posljednje vrijeme su nas "ostavili na cjedilu"
Neličica
Plavuša s Harvarda
Trapula
Naravno, čitam još mnoge druge...
Moji čitači
Samo za moje oči...
rijecanka_i_svijet@yahoo.com