Moja draga prijateljica Ksenija, jedna od mojih najstarijih i najvjernijih prijateljica, sa kojom sam išla u srednju školu, sa kojom smo studirale zajedno, položila je danas u Njemačkoj specijalistički ispit iz psihijatrije. Nakon tri mjeseca konstantnog sjedenja za knjigom te desetak godina rada na psihijatriji, napokon je i to napravila. Sada ima razloga za slavlje, i to dvostruko – u subotu je imala rođendan. Ksenija je nakon završenog studija radila sezonski u turističkoj ambulanti u Rovinju. Tamo se zaljubila u Nijemca, instruktora ronjenja i iduće proljeće, kako nije imala posla, otišla u Njemačku učiti jezik, a da bi se uzdržavala, zaposlila se kao pomoćno osoblje – dostavljač u bolnici u Frankfurtu. Naravno, od ljubavi nije bilo ništa, no ona je postepeno «napredovala», zaposlila se kao medicinska sestra, liječnički pomoćnik dok na kraju nije dobila radnu dozvolu kao liječnik. Uskoro je dobila i specijalizaciju iz psihijatrije, njene omiljene grane medicine. Život ju je odveo na krajnji sjever Njemačke. Karijera joj je bila u stalnom usponu, privatni život baš i nije... Sanjalica, prava horoskopska Riba, ipak je, pokazalo se, bila puno čvršća i ustrajnija nego što je sama mislila. Sada je sretna, zaljubljena, u stabilnoj vezi, okružena svojim omiljenim životinjama – mačkama. Tu i tamo joj je ponekad žao što nije upisala i završila veterinu, što je bila i ostala njena prva ljubav. U Njemačkoj se izvanredno snašla, uklopila u mentalitet ljudi, voli svoj posao...no Rijeka joj je u srcu i njoj se uvijek vraća. Tu ima i roditelje, koje posjećuje nekoliko puta na godinu, a ovdje će najvjerojatnije provesti i svoje zlatne godine... Najvjerojatnije ćemo zajedno biti u staračkom domu i utrkivati se kolicima...Ksenija je oduvijek voljela automobile i brzine, hehehe. Ksenija, sretno, pusa, velika moja! Vidimo se uskoro... |